Neolitska revolucija, koja je započela oko 10.000 godina prije Krista, doživjela je prijelaz ljudskih društava s lova i sakupljanja na poljoprivredu i naseljeni život. Ovu je revoluciju karakteriziralo pripitomljavanje biljaka i životinja, razvoj novih poljoprivrednih tehnologija i uspon stalnih naselja.
Jedno od ključnih obilježja neolitske revolucije bilo je pripitomljavanje velikih životinja, poput goveda, konja i magaraca, koji su korišteni kao tovarne životinje. Te su životinje korištene za vuču plugova, prijevoz robe i davanje mlijeka i mesa. Međutim, nisu svi dijelovi svijeta imali pristup tim životinjama.
U Americi, na primjer, nije bilo velikih domaćih životinja autohtonih u toj regiji. To je značilo da su se domorodački narodi Amerike morali oslanjati na ljudsku snagu ili manje životinje, poput pasa, kako bi obavili zadatke koji bi bili lakši s većim životinjama. To je možda spriječilo razvoj poljoprivrede i naseljenog života u Americi u usporedbi s drugim dijelovima svijeta.
Nasuprot tome, regije poput Euroazije i Afrike imale su širok izbor velikih domaćih životinja koje su im bile dostupne, što je pridonijelo brzom širenju poljoprivrede i usponu složenih civilizacija u tim regijama.