1. Voštano lišće:Četinari imaju igličaste ili ljuskaste listove prekrivene voštanom kutikulom. Ovaj voštani premaz pomaže smanjiti gubitak vode kroz transpiraciju, čuvajući dragocjenu vodu u suhim okruženjima.
2. Udubljeni stomati:stomati, sitne pore na lišću, neophodni su za izmjenu plinova. Kod četinjača puči su udubljene u male komore ispod površine lista. Ovaj raspored regulira gubitak vodene pare i sprječava prekomjerni gubitak vode tijekom sušnih razdoblja.
3. Debela kora:četinari razvijaju debelu koru, koja služi kao zaštitni sloj. Kora se često sastoji od mrtvog tkiva koje djeluje kao izolacijska barijera, štiteći stablo od temperaturnih fluktuacija i smanjujući isparavanje vode iz unutarnjeg tkiva.
4. Duboko korijenje:Četinjače posjeduju opsežne sustave korijena koji sežu duboko u tlo, omogućujući pristup izvorima vode i hranjivim tvarima koji se nalaze niže u zemlji, gdje je vlaga lakše dostupna.
5. Otpornost na sušu:mnoge četinjače pokazuju mehanizme otpornosti na sušu koji im omogućuju da izdrže razdoblja nedostatka vode. Ti mehanizmi mogu uključivati sposobnost skladištenja vode u tkivima i usporavanje metaboličkih procesa tijekom sušnih uvjeta.
6. Listopadne vrste zbog suše:Neke vrste četinjača, kao što su čempres (Taxodium distichum) i borovica (Pinus serotina), listopadne su zbog suše. Odbacuju lišće tijekom izrazito sušnih razdoblja kako bi smanjili gubitak vode i sačuvali energiju dok se uvjeti ne poprave.
7. Prilagodba požaru:Određene četinjače poput bora (Pinus contorta) i divovske sekvoje (Sequoiadendron giganteum) razvile su osobine koje im pomažu da prežive šumske požare. Oni mogu proizvesti debelu koru otpornu na gorenje, serotinozne češere kojima je potrebna toplina vatre da oslobode svoje sjeme i sposobnost regeneracije nakon požara.
8. Mirovanje sjemena:Četinjače proizvode sjeme koje često ima zaštitnu ovojnicu i može ostati u stanju mirovanja dulje vrijeme. Ovo mirovanje omogućuje sjemenkama da izdrže suhe uvjete i klijaju samo kada nastupe povoljni uvjeti vlage.
Ove prilagodbe zajednički omogućuju četinjačama ne samo da prežive nego i napreduju u suhim staništima gdje je dostupnost vode ograničavajući faktor. Njihova otpornost na sušna okruženja čini ih vrijednim komponentama ekosustava i ključnim igračima u održavanju bioraznolikosti u suhim regijama.