2. Krila: Šišmiši imaju specijalizirane prednje krađe koje su se razvile u krila. Ova krila sastoje se od fleksibilne membrane ispružene između izduženih kostiju prsta.
3. Palac: Šišmiši imaju specijalizirani dugi palac koji je odvojen od ostalih prstiju i koristi se za hvatanje i puzanje.
4. Zadnje noge: Šišmiši imaju dobro razvijene zadnje noge, opremljene oštrim kandžama koje im omogućuju da visi naopako od grana ili špiljskih stropova.
5. Repne membrane (uropatagium): Mnogi šišmiši imaju repnu membranu koja se proteže između zadnjeg nogu, pomažući u stabilnosti tijekom leta i djelujući kao kormilo za kontrolirane zavoje.
6. Let: Šišmiši brzo prevrću krila, stvarajući lift i gurnuti ih koji ih pokreću kroz zrak. Njihov let je okretan, omogućavajući im da brzo promijene smjer.
7. Lebdi: Neke vrste šišmiša mogu lebdjeti u srednjem zraku, koristeći brze i zamršene pokrete krila za održavanje svog položaja.
8. Slijetanje i polijetanje: Šišmiši imaju jedinstven način slijetanja i skidanja. Obično se spuštaju prema površini, a zatim koriste kandže za shvaćanje supstrata. Da bi se poletjeli, oni se lansiraju prema gore koristeći svoja moćna krila.
9. Roosting: Šišmiši se mogu namotati na raznim mjestima, poput špilja, šupljih stabala, pukotina stijena, pa čak i pod mostovima ili u zgradama. Oni mogu biti samotni ili formirati velike kolonije sa stotinama ili čak tisućama pojedinaca.