1. Specijalizirani zubi: Biljojedi posjeduju specijalizirane zube koji su prilagođeni za mljevenje i žvakanje biljnih tvari. Ovi zubi često imaju ravne površine ili grebene, koji pomažu pri drobljenju i razgradnji biljnih tkiva. Posebno su njihovi kutnjaci dizajnirani za učinkovito brušenje.
2. Složeni probavni sustav: Biljojedi imaju složeniji probavni sustav u usporedbi s mesojedima. Njihov probavni trakt obično je duži, što omogućuje više vremena i prostora za razgradnju biljnog materijala. Ovaj prošireni probavni sustav olakšava fermentaciju i apsorpciju hranjivih tvari.
3. Probava preživača: Mnogi biljojedi, poput krava, ovaca i jelena, su preživači. Preživači imaju želudac s četiri komore, koji uključuje burag, retikulum, omasum i abomasum. Burag je velika bačva za fermentaciju u kojoj mikrobi razgrađuju biljnu celulozu na jednostavnije spojeve. Ovi mikrobi proizvode hlapljive masne kiseline, koje preživači zatim mogu apsorbirati i koristiti kao izvor energije. Druge komore dalje obrađuju hranu, izvlačeći hranjive tvari prije nego što ona stigne do sirišta, koje funkcionira slično želucu nepreživača.
4. Mikrobna simbioza: Biljojedi se često oslanjaju na simbiotske mikroorganizme koji žive u njihovom probavnom traktu. Ovi mikrobi, koji uključuju bakterije, protozoe i gljivice, proizvode enzime koji pomažu u razgradnji složenih biljnih ugljikohidrata, proteina i drugih spojeva. Biljojedi imaju koristi od hranjivih tvari koje oslobađaju ovi mikrobni partneri.
5. Selektivno hranjenje: Biljojedi imaju sposobnost selektivne ispaše biljnih dijelova koji su hranjiviji i lakše probavljivi. Oni mogu razlikovati različite biljne vrste, birajući one koje pružaju bolju ravnotežu hranjivih tvari i niže koncentracije potencijalno štetnih tvari.
6. Probavni sustav velikog kapaciteta: Biljojedi često konzumiraju velike količine biljnog materijala kako bi zadovoljili svoje prehrambene potrebe. Njihovi su probavni sustavi evoluirali kako bi učinkovito prerađivali i izvlačili hranjive tvari iz ove bogate prehrane.
7. Prilagodba na sekundarne spojeve biljaka: Biljke proizvode razne sekundarne spojeve, poput tanina i alkaloida, koji mogu biti otrovni ili neukusni mnogim životinjama. Međutim, biljojedi su razvili prilagodbe da toleriraju ili čak koriste ove spojeve. Neki biljojedi mogu detoksicirati te tvari, dok ih drugi mogu izdvojiti u specijalizirana tkiva ili ih izlučiti.
8. Koprofagija: Neki biljojedi sudjeluju u koprofagiji, što uključuje konzumiranje vlastitog izmeta. Ova praksa im omogućuje ekstrakciju dodatnih hranjivih tvari iz djelomično probavljenog biljnog materijala i daljnju razgradnju složenih spojeva uz pomoć crijevnih mikroba.
Kroz ove prilagodbe, biljojedi mogu izvući potrebne hranjive tvari iz lišća, trave i drugih biljnih materijala, unatoč izazovima koje predstavlja složena struktura i sastav biljnih tkiva. Njihova sposobnost učinkovite obrade i iskorištavanja biljne tvari čini temelj kopnenih hranidbenih lanaca i ekosustava.