Rani dokazi:
* drevna mezopotamija (oko 3000. godine prije Krista): Glinene tablete prikazuju kirurške postupke na životinjama, što sugerira određenu razinu veterinarske skrbi.
* Drevni Egipat (oko 2000. godine prije Krista): Hijeroglifi i papiri pokazuju prikaze zdravstvene zaštite životinja, uključujući kastraciju, liječenje rana i veterinarske stručnjake.
* drevna Grčka (oko 5. stoljeća prije Krista): Hipokrat, otac moderne medicine, pisao je o zdravlju i bolesti životinja, sugerirajući razumijevanje anatomije životinja i fiziologije.
* drevni Rim (oko 1. stoljeća AD): Rimsko carstvo je vidjelo razvoj veterinarskih škola i tekstova, a autori poput Celsusa pišu o bolestima i tretmanima životinja.
Formalni razvoj:
* Srednjovjekovna Europa (oko 13. stoljeća AD): Veterinarska skrb ostala je uglavnom neformalna, a znanje je prebačeno kroz generacije. Međutim, sveučilišta su počela nuditi tečajeve o zdravlju životinja.
* 18. i 19. stoljeće: Uspon znanstvenog istraživanja i industrijska revolucija doveli su do formaliziranijeg pristupa veterinarskoj medicini. Osnovane su veterinarske škole, a profesija je dobila priznanje kao zasebnu disciplinu od ljudske medicine.
Zaključak:
Iako je teško točno reći gdje je "započela veterinarska medicina", jasno je da je duboka briga za zdravlje i dobrobit životinja postojala tisućljećima. Drevne civilizacije postavile su temelje za modernu veterinarsku praksu, s tim da se polje s vremenom razvijalo da bi postala znanstvena i etička profesija kakva je danas.