- eutrofikacija: Kanalizacija sadrži visoku razinu hranjivih sastojaka, poput dušika i fosfora, koji mogu promicati prekomjerni rast algi. To može dovesti do eutrofikacije, stanja u kojem voda postaje iscrpljena od kisika, što otežava disanje vodenih organizma.
- Toksične kemikalije: Kanalizacija sadrži razne toksične kemikalije, uključujući teške metale, pesticide i lijekove. Te kemikalije mogu otrovati vodene organizme, oštetiti njihova tkiva i narušiti njihovu reprodukciju.
- Patogeni: Kanalizacija sadrži patogene, poput bakterija i virusa, koji mogu uzrokovati bolest u vodenim organizmima. Te se bolesti mogu brzo proširiti kroz populaciju vodenih životinja, uzrokujući široku smrt i razaranje.
- Uništavanje staništa: Kanalizacija može oštetiti ili uništiti vodena staništa, poput koraljnih grebena i morskog kreveta. Ova su staništa ključna za opstanak mnogih vodenih vrsta, a njihovo uništenje može dovesti do pada biološke raznolikosti.
Uz ove izravne učinke, oštećenja kanalizacije na vodenim životinjama također mogu imati neizravne učinke na cijeli vodeni ekosustav. Na primjer, gubitak vodenih biljaka uslijed eutrofikacije može smanjiti hranu koja je dostupna vodenim životinjama, dok prisutnost toksičnih kemikalija može poremetiti prehrambeni lanac i promijeniti ravnotežu vrsta grabežljivca i plijena.
Kao rezultat, ključno je pravilno liječiti i upravljati kanalizacijom kako bi se zaštitili vodene životinje i cijeli vodeni ekosustav.