Opći čimbenici:
* Vlasništvo kućnih ljubimaca: Područja s visokim vlasništvom kućnih ljubimaca prirodno će imati veću potražnju veterinara.
* Ekonomski razvoj: Zemlje u razvoju često imaju manje veterinara po glavi stanovnika, stvarajući veću potrebu.
* Dostupnost resursa: Područja s ograničenim pristupom veterinarskoj skrbi (ruralna područja, udaljeni otoci itd.) Suočit će se s većom potrebom.
* Specijalizirana skrb: Određena područja mogu zahtijevati specijalizirane veterinare za određene tipove životinja (npr. Egzotični veterinari za životinje u područjima s velikim populacijama egzotičnih kućnih ljubimaca).
Specifični primjeri mjesta s visokim potrebama:
* Zemlje u razvoju: Mnoge zemlje u Africi, Aziji i Južnoj Americi imaju ograničen pristup veterinarskoj skrbi, posebno u ruralnim područjima.
* Veliki urbani centri: S visokom populacijom kućnih ljubimaca, gradovi se često suočavaju s nedostatkom veterinara, posebno za specijalizirane usluge.
* Područja s visokim koncentracijama radnih životinja: Regije koje se oslanjaju na životinje za rad (npr. Porast stoke, prijevoz) često imaju veću potrebu za veterinarima.
* Područja svetišta i zaštite divljih životinja: Ova područja zahtijevaju specijalizirane veterinare za brigu o ozlijeđenim i bolesnim životinjama.
* udaljeni otoci i izolirane zajednice: Pristup veterinarskoj skrbi može biti ograničen na tim područjima zbog logističkih izazova.
Identificiranje specifičnih potreba:
* Vladina statistika: Vladini podaci o vlasništvu kućnih ljubimaca, populaciji stoke i veterinarskim resursima mogu pružiti uvid u potrebu.
* Neprofitne organizacije: Organizacije koje rade u dobrobiti životinja mogu ponuditi informacije o područjima s ograničenim pristupom veterinarskoj skrbi.
* Lokalni veterinari: Lokalni veterinari mogu pružiti informacije o specifičnim potrebama u svojim zajednicama.
Važna napomena: Iako bi neka područja mogla imati veću potrebu za veterinarima, ključno je priznati da sve lokacije imaju koristi od pristupa kvalitetnoj veterinarskoj skrbi.