1. Izbjegavanje izumiranja: Sprječavanje izumiranja općenito se smatra prioritetom očuvanja jer se time čuva bioraznolikost i održava ekološka ravnoteža. Zoološki vrtovi mogu odigrati ključnu ulogu u očuvanju vrsta osiguravajući sigurno i kontrolirano okruženje za ugrožene vrste, omogućujući im reprodukciju i povećanje njihove populacije. Kroz programe uzgoja i napore za reintrodukciju, zoološki vrtovi mogu pridonijeti oporavku ugroženih vrsta i pomoći u sprječavanju njihovog izumiranja u divljini.
2. Kvaliteta života: Kvaliteta života životinje u zoološkom vrtu može uvelike varirati. Moderni zoološki vrtovi daju prednost dobrobiti životinja, osiguravajući prostrana staništa, odgovarajuću prehranu, veterinarsku skrb i aktivnosti obogaćivanja kako bi se stimuliralo prirodno ponašanje. Međutim, neke životinje još uvijek mogu doživjeti stres, zatvorenost ili nedostatak društvenih interakcija u usporedbi s njihovim prirodnim okruženjima. Od ključne je važnosti uspostaviti ravnotežu između potrebe za očuvanjem i dobrobiti pojedinca.
3. Edukacija o očuvanju: Zoološki vrtovi služe kao važni centri za obrazovanje o očuvanju, podizanje svijesti o ugroženim vrstama, njihovim staništima i prijetnjama s kojima se suočavaju. Posjetitelji zooloških vrtova mogu naučiti o važnosti bioraznolikosti, ekološkog očuvanja i odgovornog djelovanja u zaštiti divljih životinja. Ovaj obrazovni aspekt zooloških vrtova može doprinijeti dugoročnim naporima očuvanja poticanjem osjećaja upravljanja i inspirirajućim djelovanjem za zaštitu vrsta u njihovim prirodnim staništima.
4. Uzgoj u zatočeništvu: Zoološki vrtovi mogu olakšati programe razmnožavanja u zatočeništvu za kritično ugrožene vrste, osiguravajući opstanak njihovih genetskih linija i osiguravajući rezervnu populaciju u slučaju gubitka staništa ili drugih prijetnji u divljini. Uspješni programi uzgoja u zatočeništvu odigrali su ključnu ulogu u oporavku vrsta poput kalifornijskog kondora i crnonogog tvora.
5. Etička razmatranja: Kritičari tvrde da držanje životinja u zatočeništvu, čak i u svrhu očuvanja, izaziva etičku zabrinutost oko njihove dobrobiti, autonomije i prava da žive u svojim prirodnim staništima. Neke se vrste možda neće dobro prilagoditi životu u zatočeništvu, a ograničenja okruženja zooloških vrtova možda neće u potpunosti zadovoljiti njihove fizičke, društvene i bihevioralne potrebe.
6. Zaštita staništa: Napori za očuvanje trebali bi dati prioritet zaštiti i obnovi prirodnih staništa kako bi se riješili glavni uzroci ugroženosti vrsta. Napori bi se trebali usmjeriti na očuvanje i poboljšanje divljih staništa vrsta kako bi se osigurao njihov dugoročni opstanak, umjesto oslanjanja isključivo na zoološke vrtove kao posljednje sredstvo.
U konačnici, odluka o tome je li humanije izumrijeti životinju ili je staviti u zoološki vrt zahtijeva sveobuhvatnu procjenu statusa očuvanosti vrste, kvalitete života u zatočeništvu, mogućnosti oporavka i uključenih etičkih razmatranja. Pronalaženje ravnoteže između ciljeva očuvanja i dobrobiti životinja ključno je u razvoju odgovornih i učinkovitih strategija za zaštitu ugroženih vrsta.