1. Protoindoeuropski korijen "wĺ̥kʷos":
Vjeruje se da je ovaj korijen krajnji izvor riječi "vuk" u više jezika diljem indoeuropske jezične obitelji. Smatra se da ima onomatopejsko podrijetlo, nalik zvuku koji proizvodi vuk.
2. Staroenglesko "wulf":
Staroengleska riječ "wulf" izravno je izvedena iz proto-indoeuropskog korijena koji je gore spomenut. Korišten je u anglosaksonskoj Engleskoj, a kasnije je postao "vuk" u modernom engleskom.
3. Staronordijski "ulfr":
U nordijskoj mitologiji "ulfr" je bio naziv za vuka, posebno Fenrira, monstruoznog vuka koji je bio jedan od sinova boga prevaranta Lokija. Riječ "ulfr" također je pridonijela razvoju engleske riječi "wolf".
4. Germanski jezici:
Protogermanska riječ za vuka bila je "*wulfaz*." Ova se riječ razvila u oblike poput "wulf" u starom engleskom i "wolf" u modernom engleskom.
5. Keltski jezici:
Keltski jezici također imaju riječi za vuka koje dijele slične etimološke korijene. Na primjer, na staroirskom riječ je bila "*cu*", a na velškom je bila "*blaidd*."
Važno je napomenuti da su točno podrijetlo i evolucija riječi "vuk" možda uključivali višestruke utjecaje i promjene zvuka tijekom vremena. Ova etimološka objašnjenja daju neke od mogućih lingvističkih korijena riječi u različitim jezicima.