1. Lov i progon: Vukovi su se često doživljavali kao prijetnja stoci i intenzivno su se lovili u mnogim regijama. Povijesno gledano, programi kontrole grabežljivaca, nagrade i lov doprinijeli su smanjenju populacije vukova.
2. Gubitak staništa: Širenje ljudskih naselja, poljoprivrede i infrastrukture dovelo je do uništavanja i fragmentacije prirodnih staništa, smanjujući raspoloživi prostor i resurse za vukove i njihov plijen.
3. Sukob između ljudi i divljih životinja: Vukovi ponekad dolaze u sukob s ljudima kada love stoku ili kućne ljubimce. Ovaj sukob dovodi do osvetničkih ubojstava, trovanja i drugih oblika progona.
4. Parenje u srodstvu: Kako populacije vukova postaju izolirane i fragmentirane zbog gubitka staništa i lova, povećava se rizik od parenja u srodstvu i smanjene genetske raznolikosti. Parenje u srodstvu može dovesti do raznih zdravstvenih problema i smanjiti ukupnu kondiciju populacije.
5. Prijenos bolesti: U nekim regijama vukovi su osjetljivi na bolesti koje prenose domaće životinje, poput bjesnoće ili pseće kuge. Ove se bolesti mogu brzo proširiti unutar populacije vukova i značajno utjecati na njihovu brojnost.
Važno je napomenuti da su napori za očuvanje, kao što su zakonska zaštita, očuvanje staništa i programi ponovne divljači, pomogli u oporavku i stabilizaciji određenih populacija vukova. Međutim, postojanost čimbenika poput gubitka staništa, sukoba između ljudi i divljih životinja te nezakonitog lova i dalje predstavlja prijetnju vukovima i njihovom oporavku u mnogim područjima.