Jedna hipoteza koja je predložena za objašnjenje jedinstvenih adaptacija geparda jest da su se razvijale kao lovci na kursorija, specijalizirani za progon plijena na kratkim udaljenostima. Ovu hipotezu podržava nekoliko dokaza, uključujući:
1. Geparci imaju vitku izradu i duge noge koje im omogućuju da brzo poduzmu i prekrivaju tlo.
2. Njihova fleksibilna kralježnica djeluje kao opruga, čuva i oslobađa energiju tijekom svakog koraka.
3. Njihove kandže koje se ne mogu vratiti pružaju dodatnu vuču na zemlji, omogućujući im da ubrzaju i brzo mijenjaju smjer.
4. Geparci imaju velika pluća i visoki broj otkucaja srca, koji im omogućuju da dišu i brzo pumpaju kisik do svojih mišića.
Uzeto zajedno, ove prilagodbe sugeriraju da su geparci posebno dizajnirani za sprintere na kratkim udaljenostima. Ova je hipoteza također u skladu s lovnim ponašanjem geparda, koje uključuje progon plijena u otvorenim područjima i korištenje njihove brzine kako bi ih pretekao.
Unatoč njihovoj impresivnoj brzini, gepardi suočavaju se s brojnim izazovima u svom okruženju. Često ih nadmašuju veći grabežljivci, poput lavova i leoparda, koji mogu srušiti veći plijen. Uz to, geparci su osjetljivi na razne bolesti i ozljede, što može dodatno smanjiti njihove šanse za preživljavanje.
Unatoč tim izazovima, gepardi ostaju važan dio ekosustava. Oni igraju ulogu u kontroli populacije svojih vrsta plijena, a njihova prisutnost pomaže u održavanju biološke raznolikosti. Geparci su također popularna turistička atrakcija, a njihovo je očuvanje važno i iz ekoloških i ekonomskih razloga.