Masovno izumiranje na kraju mezozojske ere, poznato kao događaj izumiranja krede-paleogena, izbrisalo je mnoge velike grupe gmazova, uključujući dinosaure, pterosaure i morske gmazove. To je stvorilo ekološke niše koje su prethodno zauzele ove izumrle vrste. Sisari, koji su bili prisutni, ali relativno mali tijekom mezozojske ere, uspjeli su se preseliti u te prazne ekološke niše i brzo se diverzificirati.
2. Prilagodljiva zračenja:
Događaj izumiranja omogućio je sisavcima da prođu brzo adaptivno zračenje, što znači da su se razvijali i raznoliki u širokom rasponu oblika kako bi iskoristili nove dostupne niše. To je dovelo do pojave različitih skupina sisavaca, uključujući biljojede, mesoždere, insektivore i primate, svaki s vlastitim prilagodbom za preživljavanje u određenim staništima.
3. Nedostatak konkurencije velikih grabežljivaca:
S izumiranjem velikih grabežljivaca, poput dinosaura, sisari su se suočili s smanjenom konkurencijom za resurse. To im je omogućilo da rastu u veličini i zauzimaju veće ekološke uloge.
4. Klimatske promjene:
Događaj izumiranja također se podudarao sa značajnim promjenama u zemljinoj klimi. Nestanak velikih gmazova možda je izmijenio dinamiku prehrambenih lanca i ciklus ugljika, što bi zauzvrat moglo utjecati na klimu planete. Te klimatske promjene potencijalno su imale koristi od sisavaca, koji su bili prilagodljivi i sposobni preživjeti u novim uvjetima.
5. Koevolucija s cvjetnim biljkama:
Kenozojsko doba svjedočilo je porastu cvjetnih biljaka, što je osiguralo obilne i raznolike izvore hrane za sisavce. Ova koevolucija između sisavaca i cvjetnih biljaka dodatno je olakšala diverzifikaciju i dominaciju sisavaca.
6. Širenje mozga:
Kenozojsko doba obilježeno je postupnim širenjem mozga sisavaca, što je dovelo do povećanih kognitivnih sposobnosti i pojačane neuronske složenosti. Ova je osobina bila presudna za prilagodbu sisavaca na promjenu okruženja, rješavanje problema i socijalne interakcije, pridonoseći njihovom evolucijskom uspjehu.
7. Društveno ponašanje i roditeljska skrb:
U usporedbi s mnogim gmazovima, sisavci su uglavnom pokazali naprednija društvena ponašanja i roditeljsku njegu, poput lova na suradnju i njegovanja potomstva. Te su osobine mogle pružiti prednost u pogledu preživljavanja i reprodukcije, omogućujući sisavcima da napreduju.