1. Ekološki vakuum :Izumiranje dinosaura, posebno velikih biljojeda i grabežljivca, ostavilo je značajan jaz u zemaljskim ekosustavima. To je stvorilo obilne ekološke niše i resurse koji su prethodno bili nepristupačni sisavcima. Biljni sisavci, poput glodavaca, zečeva i ungulata, sada bi mogli pristupiti ogromnoj količini biljne materije bez prijetnje velikih grabežljivaca.
2. Odsutnost konkurencije :Dominantna prisutnost dinosaura ograničila je mogućnosti sisavaca da diverzificiraju i napreduju u različitim ekološkim ulogama. S izumiranjem dinosaura, sisari su se suočili s smanjenom konkurencijom i mogli učinkovitije iskoristiti raspoložive niše. To je dovelo do praska diverzifikacije i kolonizacije staništa u kojima su prethodno dominirali dinosauri.
3. Adaptivno zračenje :Sisavci su podvrgnuti brzom i opsežnom adaptivnom zračenju, iskorištavajući promjene u okolišu. S vremenom su se različite skupine sisavaca razvijale kako bi zauzimale specijalizirane niše, poput arborealnih staništa, noćnog načina života i raznolike prehrane, uključujući biljojedne, mesožderke i svejedne vrste.
4. Poboljšani evolucijski potencijal :Sisavci posjeduju jedinstvene evolucijske osobine, uključujući napredne reproduktivne strategije poput žive rođenja i roditeljske skrbi. Ove osobine pružile su im veću fleksibilnost u prilagođavanju promjenjivom okruženju u usporedbi s vrstama usavršavanja jaja, dinosaura.
5. Inteligencija i fleksibilnost :Evolucija naprednih kognitivnih sposobnosti u određenim vrstama sisavaca, poput rješavanja problema i društvenog ponašanja, omogućila im je da se lakše prilagode novim okruženjima i izazovima koje predstavlja svijet nakon izučavanja.
6. Geografska ekspanzija :Nestanak dominantnih vrsta dinosaura omogućio je sisavcima da se šire na različite geografske regije i kontinente, uključujući prethodno ograničena područja. Ovo širenje dodatno je pridonijelo njihovoj diverzifikaciji i širenju.
7. Klimatske promjene :Iako se još uvijek raspravlja o točnim detaljima, vjeruje se da su klimatske promjene koje su se dogodile nakon izumiranja dinosaura favorizirale određene grupe sisavaca više od dinosaura, dodatno dodajući njihov uspjeh i obilje.
Ukratko, kombinacija ekoloških prilika, smanjena konkurencija, adaptivno zračenje, evolucijske prednosti i geografska ekspanzija omogućili su sisavcima da napreduju i postanu dominantni zemaljski kralježnjaci nakon izumiranja dinosaura.