1. Osobine ličnosti: Neki ljudi mogu biti prirodno introvertirani ili sramežljivi i preferiraju samoću u odnosu na društvene interakcije. Oni mogu pronaći utjehu i zadovoljstvo u trošenju vremena na samu i možda neće osjećati potrebu za opsežnim društvenim kontaktom.
2. Prošla iskustva: Traumatična ili negativna životna iskustva, poput maltretiranja, zlostavljanja ili zanemarivanja, mogu dovesti do toga da se osoba povuče iz društva kao način da se zaštiti od daljnje štete ili emocionalne boli. Ta iskustva mogu rezultirati nedostatkom povjerenja u druge ili željom da se u potpunosti izbjegne društvena interakcija.
3. Stanja mentalnog zdravlja: Određena stanja mentalnog zdravlja, poput socijalnog anksioznog poremećaja, agorafobije ili shizofrenije, mogu pridonijeti ponašanju poput pustinjaka. Ovi uvjeti mogu uzrokovati intenzivan strah ili anksioznost u društvenim situacijama, što otežava pojedincima da se bave socijalnim interakcijama ili napuštaju svoje domove.
4. Osjetljivost senzorne obrade: Neki ljudi mogu povećati osjetljivost na senzorne podražaje poput buke, svjetla ili gužve. Ova osjetljivost može dovesti do prevladavanja i nelagode u društvenim okruženjima, što će natjerati pojedince da traže izolaciju kao način za upravljanje svojim osjetilnim iskustvima.
5. Izbor života: U nekim se slučajevima ljudi mogu odlučiti prigrliti prepušteni način života kao osobne preferencije. Oni mogu pronaći ispunjenje u jednostavnom životu, samodostatnosti ili dubokoj povezanosti s prirodom i radije minimiziraju društvene interakcije.
6. Osobna uvjerenja ili vrijednosti: Neki pojedinci mogu usvojiti povratni način života na temelju svojih osobnih uvjerenja, vrijednosti ili vjerskih uvjerenja. Oni mogu tražiti samoću za provođenje duhovnih ili filozofskih studija, prakticirati meditaciju ili kontemplaciju ili živjeti minimalistički ili asketski način života.
Važno je napomenuti da postajanje pustinjaka ili pustinjaka nije nužno znak mentalne bolesti. Iako određena stanja mentalnog zdravlja mogu pridonijeti pukotinama, mnogi pojedinci svjesno biraju ovaj način života i pronalaze zadovoljstvo i ispunjenje u njemu. Očekivanja i vrijednosti društva u vezi s socijalnom interakcijom mogu se razlikovati, a neki ljudi mogu jednostavno utvrditi da se samoća bolje podudara s njihovim osobnim potrebama i sklonostima.