1. Cnidociti i nematociste:
Cnidari posjeduju specijalizirane stanice nazvane cidociti, koje sadrže nematociste. Nematociste su sitne, strukture slične kapsulama koje sadrže namotanu nit. Kad se pokrenu, nematociste mogu brzo ispustiti nit, ubrizgavajući otrov i hvatajući plijen ili odvraćajući grabežljivce. Ovaj obrambeni mehanizam ključan je za opstanak Cnidarijana.
2. Gastrovaskularna šupljina:
Cnidari imaju jedinstveni probavni sustav koji se naziva gastrovaskularna šupljina. Služi i probavu i cirkulaciju. Gastrovaskularna šupljina ima jedan otvor koji djeluje i kao usta i kao anus. Čestice hrane zarobljavaju se pomoću pipka, a zatim prenose u gastrovaskularnu šupljinu, gdje se probavljaju i hranjive tvari se raspoređuju u cijelom tijelu.
3. Pljusak i radijalna simetrija:
Cnidari pokazuju radijalnu simetriju, što znači da su njihove tjelesne strukture raspoređene oko središnje osi. Ova simetrija omogućuje im da učinkovito uhvate plijen iz svih smjerova. Njihovi pipci opremljeni su ubodnim stanicama i koriste se za snimanje malih vodenih životinja, poput zooplanktona i male ribe, koje služe kao njihov primarni izvor hrane.
4. Bioluminiscencija:
Mnogi cnidari, posebno dubokim morskim vrstama, posjeduju bioluminiscentne sposobnosti. Bioluminiscencija uključuje proizvodnju i emisiju svjetlosti kemijskim reakcijama unutar njihovih tijela. Cnidari koriste bioluminiscenciju u različite svrhe, uključujući privlačenje plijena, odvraćanje grabežljivaca i komunikaciju s drugim članovima svoje vrste.
5. Regeneracija i aseksualna reprodukcija:
Cnidari imaju izvanredne regenerativne sposobnosti. Ako se dio njihovog tijela izgubi ili ošteti, oni mogu regenerirati dijelove koji nedostaju. Uz to, mnogi se cnidari reproduciraju aseksualno kroz pucanje ili fragmentaciju. Tijekom pucanja, novi pojedinac razvija se kao rast tijela roditelja, na kraju se odvoji i postaje zasebni organizam. Fragmentacija se događa kada se roditeljski organizam razbije, a svaki fragment prerasta u novu osobu.
6. Simbiotski odnosi:
Neki cnidari, posebno koralji, bave se simbiotskim odnosima s jednoceličnim algama poznatim kao Zooxanthellae. Zooxanthellae žive unutar tkiva koralja i pružaju im esencijalne hranjive tvari kroz fotosintezu. Zauzvrat, koralji pružaju zaštitu i sklonište za alge. Ovaj simbiotski odnos doprinosi preživljavanju i rastu koralnih grebena, koji su važni morski ekosustavi.
Te adaptacije, poput nematocista, gastrovaskularnih šupljina, pipkinja, bioluminescencije, regeneracije, aseksualne reprodukcije i simbiotskih odnosa, omogućuju Cnidarijanima da uspješno prežive u raznim morskim staništima, krećući se od plitkih obalnih voda do dubina oceana.