Evo zašto:
* Vokalni repertoar: Lisice imaju ograničen raspon vokalizacije, uglavnom koje se sastoje od kopa, yaps, chines i zavijanja.
* Komunikacija: Njihova primarna sredstva komunikacije su kroz oznake mirisa i vizualne znakove. Oni koriste vokalizacije uglavnom za pozive alarma, teritorijalnu obranu i parenje.
* Mimicry: Iako su neke životinje visoko kvalificirane mimike, poput ptica, lisice nisu poznate da imaju tu sposobnost.
Međutim, lisice su izvrsni slušatelji i mogu naučiti prepoznati širok izbor zvukova. Oni mogu reagirati na zvukove drugih životinja, ali malo je vjerojatno da ih aktivno oponašaju.
Zaključak: Dok se lisica može pokupiti na zvuk i na njega reagirati, vjerojatno neće oponašati druge zvukove životinja.