1. otprema i prijevoz :Egzotične vrste mogu se voziti na brodskim trupovima, balastnoj vodi, teretnim kontejnerima ili vozilima, nenamjerno prevoženim preko oceana ili granica.
2. Akvakultura i trgovina kućnim ljubimcima :Industrija za trgovinu kućnim ljubimcima i akvakulturu mogu pridonijeti širenju egzotičnih vrsta. Ljudi mogu pustiti neželjene kućne ljubimce ili ukrasne biljke u lokalno okruženje, što dovodi do uspostavljanja invazivne populacije.
3. bježi od zarobljeništva :Egzotične životinje ili biljke koje se čuvaju u zoološkim vrtovima, botaničkim vrtovima ili privatnim kolekcijama mogu pobjeći i reproducirati se u divljim, potencijalno rezultirajući autohtonim vrstama za resurse.
4. Namjerni uvod :U nekim se slučajevima egzotične vrste namjerno oslobađaju iz različitih razloga, poput biološke kontrole (za borbu protiv drugih invazivnih vrsta), lova ili ukrasnih svrha.
5. Dispersal sjemena :Ptice, insekti i druge životinje mogu nositi sjeme ili biljne dijelove na velike udaljenosti, što dovodi do uspostavljanja egzotičnih vrsta u novim staništima.
6. Turizam i rekreacija :Turisti mogu nehotice prevoziti sjeme, biljne materijale ili organizme u svojoj prtljazi ili opremu tijekom putovanja. To se može dogoditi i namjerno i nenamjerno.
7. Uništavanje i poremećaj staništa :Ljudske aktivnosti mogu dovesti do uništenja staništa, stvarajući mogućnosti da egzotične vrste procvjetaju u poremećenim okruženjima u kojima se izvorne vrste pomaknu.
8. Vodeni sustavi :Vodene vrste mogu se širiti vodenim strujama, kanalima ili umjetnim plovnim putovima, omogućujući njihovo širenje na velikim udaljenostima. To je posebno relevantno u međusobno povezanim riječnim sustavima ili ustima.
9. Klimatske promjene :Promjena klimatskih stanja može izmijeniti raspon vrsta i ekološke interakcije, što potencijalno olakšava uspostavljanje i širenje egzotičnih vrsta dok se prilagođavaju novim staništima.
Razumijevanje i upravljanje tim putovima ključno je za sprečavanje širenja egzotičnih vrsta i ublažavanje njihovih ekoloških i ekonomskih utjecaja na zavičajne ekosustave. Mjere biološke sigurnosti, granična kontrola, javno obrazovanje i odgovorne prakse ključni su za zaštitu biološke raznolikosti i smanjenje rizika povezanih s kretanjem egzotičnih vrsta.