Hampl razmišlja o povijesti čajnih kupu i kako su ih koristili i cijenili zbog svoje ljepote, a istovremeno su odbačeni ili slomljeni. Ona crpi paralelu između krhkosti čajnika i krhkosti ljudskog tijela i kako su obojica osjetljivi na pustoš vremena i okolnosti.
Kroz objektiv svog iskustva s rakom, Hampl istražuje teme smrtnosti, brige o sebi i potragu za značenjem u lice nevoljama. Ona razmatra kako je njezina dijagnoza promijenila njezinu percepciju tijela i svog života i kako se sada mora veće brinuti o sebi kako bi njegovala i sačuvala svoje zdravlje.
Kroz esej, Hampl koristi pjesnički jezik i slike kako bi prenio svoje emocije i iskustva. Ona evocira osjećaj čuđenja i uvažavanja ljepote i složenosti ljudskog tijela, istovremeno priznajući njegovu krhkost i ranjivost. Pretjeravanjem osobnih anegdota, kulturnih referenci i filozofskih razmišljanja, Hampl izrađuje snažnu i misaonu meditaciju o životu, smrti i ljudskom stanju.
U konačnici, "Pogledajte čajnu kupu" služi kao podsjetnik za blago i brigu o našim tijelima i umovima, te da pronađemo trenutke ljepote i milosti čak i usred izazova i nesigurnosti života.