U kontekstu prirodnih resursa, iscrpljivanje se primarno odnosi na vađenje i korištenje neobnovljivih resursa poput minerala, fosilnih goriva (nafta, plin, ugljen) i podzemne vode, što dovodi do smanjenja njihove dostupnosti. Iscrpljivanje prirodnih resursa može imati značajne posljedice za okoliš i može utjecati na dugoročnu održivost ekosustava i gospodarskih aktivnosti koje ovise o tim resursima.
U upravljanju zalihama, smanjenje se odnosi na smanjenje razine zaliha zbog prodaje, potrošnje ili korištenja tijekom vremena. Pomaže tvrtkama pratiti dostupnost robe, upravljati razinama zaliha i planirati nadopunjavanje.
Do iscrpljivanja također dolazi u financijskom računovodstvu kada se određenoj imovini smanji vrijednost ili životni vijek. Na primjer, tvrtke primjenjuju amortizaciju kako bi zabilježile postupni pad vrijednosti dugotrajne imovine, kao što su strojevi i zgrade, tijekom njihovog procijenjenog vijeka trajanja. Iscrpljivanje se obično koristi za imovinu s ograničenim životnim vijekom, poput prirodnih resursa, koji se vade i prodaju, što rezultira smanjenjem njihove količine i vrijednosti.
Općenito, iscrpljivanje se odnosi na potrošnju, ekstrakciju ili smanjenje resursa, sredstava ili razina zaliha tijekom vremena, što može imati ekonomske i ekološke implikacije. Razumijevanje i upravljanje iscrpljivanjem ključno je za osiguravanje održivosti, učinkovito upravljanje resursima i donošenje informiranih odluka u raznim industrijama i sektorima.