Zašto dajete bjelanjak ili mlijeko osobi koja je progutala otrov?

Davanje bjelanjka ili mlijeka osobi koja je progutala otrov nije preporučena prva pomoć i potencijalno može biti štetno. Evo zašto:

Interakcija s otrovom:Sastav otrova može jako varirati i ne postoji univerzalni protuotrov. Bez poznavanja specifične vrste progutanog otrova, davanje bjelanjka ili mlijeka može ometati njegovu apsorpciju ili reakciju, potencijalno pogoršavajući situaciju.

Razrjeđivanje:suprotno uvriježenom mišljenju, razrjeđivanje otrova ispijanjem velikih količina vode ili tekućina poput bjelanjaka ili mlijeka općenito nije učinkovito. To je zato što je glavni cilj kontrole otrova spriječiti daljnju apsorpciju, što se najbolje postiže ne unoseći više tekućine.

Vezanje za proteine:bjelanjak sadrži proteine ​​koji se mogu vezati za određene toksine, sprječavajući njihovu apsorpciju. Međutim, sposobnost vezanja bjelanjka je ograničena i možda neće biti dovoljna za učinkovito neutraliziranje svih vrsta otrova.

Stvaranje gruša:mlijeko sadrži proteine, uključujući kazein, koji mogu stvoriti gruš kada se pomiješaju sa želučanom kiselinom. Ovo stvaranje gruša može potencijalno odgoditi apsorpciju otrova, ali nije pouzdana metoda liječenja i možda neće spriječiti apsorpciju svih toksina.

Odgađanje profesionalne medicinske skrbi:Oslanjanje na kućne lijekove poput bjelanjaka ili mlijeka može dovesti do odgode traženja hitne medicinske pomoći. U slučajevima sumnje na trovanje, ključno je kontaktirati centar za kontrolu trovanja ili odmah potražiti liječničku pomoć radi pravilne procjene i odgovarajućeg liječenja.

Umjesto pokušaja ovih kućnih lijekova, važno je slijediti ove korake u slučaju sumnje na trovanje:

1. Nazovite Centar za kontrolu trovanja: Odmah nazovite centar za kontrolu trovanja ili hitnu pomoć. Oni će pružiti stručne smjernice o odgovarajućem tijeku djelovanja na temelju specifičnog progutanog otrova.

2. Ne izazivajte povraćanje: Nemojte izazivati ​​povraćanje, osim ako vas medicinski stručnjak nije izričito uputio. To potencijalno može pogoršati situaciju uzrokujući daljnju iritaciju i apsorpciju otrova.

3. Sačuvajte dokaze: Ako je moguće, zadržite uzorak sumnjivog otrova, po mogućnosti u originalnom spremniku, kako biste pomogli u identifikaciji i liječenju.

4. Dostavite povijest bolesti: Obavijestite medicinsko osoblje o povijesti bolesti osobe, alergijama i trenutačnim lijekovima.

Zapamtite da kućni lijekovi možda neće biti učinkoviti, a ponekad mogu biti i opasni. U slučaju sumnje na trovanje, uvijek odmah potražite stručni liječnički savjet i liječenje.