1. Metabolizam: Manji psi imaju brži metabolizam, što znači da brže sagorijevaju kalorije. To može dovesti do manje trošenja na njihovim organima i sustavima tijekom vremena.
2. Veličina i podjela ćelije: Stanice kod manjih pasa uglavnom su manje i dijele se sporijom brzinom. To se može prevesti na sporiji proces starenja.
3. Rizik od raka: Veći psi imaju veći rizik od razvoja određenih vrsta raka. To je možda povezano s njihovom većom veličinom ćelije i bržom podjelom stanica.
4. Funkcija organa: Organi poput srca i bubrega više rade kod većih pasa zbog povećane veličine i težine. To ih može dovesti do većeg rizika od razvoja zdravstvenih problema povezanih s dobi.
5. Stopa rasta: Veći psi rastu brže, a njihov brzi rast može staviti stres na kostima i zglobovima, što dovodi do pitanja kasnije u životu.
6. Genetika: Neke manje pasmine mogu imati genetske predispozicije za duži životni vijek.
7. Životni stil: Manji psi su često aktivniji i energičniji, što može pridonijeti zdravijem načinu života i dužem vijeku.
Važna napomena: Iako manji psi uglavnom žive duže, postoje iznimke od ovog pravila. Neke male pasmine imaju specifične zdravstvene probleme koje mogu skratiti njihov životni vijek. I, pojedini psi unutar bilo koje pasmine mogu doživjeti različite životni vijek zbog faktora poput prehrane, vježbanja i medicinske skrbi.
Sveukupno: Odnos između veličine psa i životnog vijeka je složen i pod utjecajem različitih čimbenika. Najbolje je zapamtiti da, iako je veličina faktor, to nije jedina odrednica dugovječnosti psa.