1. Uređaji za uzbunjivanje: Psi se mogu istrenirati da upozoravaju svoje gluhe vlasnike na različite zvukove, poput zvona na vratima, budilice, alarma za dim, pa čak i zvuka nečijeg kucanja na vratima.
2. Pomoć pri signalizaciji: Psi se mogu naučiti da izvode određene radnje ili geste kako bi prenijeli poruke ili upozorenja. Na primjer, mogu lupnuti vlasnika po nozi kako bi ukazali na nekoga na vratima, gurnuti ga prema izvoru buke ili čak dovesti do telefona koji zvoni.
3. Emocionalna podrška: Psi pružaju emocionalnu podršku i društvo, smanjujući osjećaj izolacije i usamljenosti koji ponekad može pratiti gubitak sluha. Nude osjećaj sigurnosti, udobnosti i nepokolebljive odanosti.
4. Pomoć pri kretanju: Neki gluhi pojedinci također mogu trenirati svoje pse kao pse službenike koji ih mogu voditi kroz prepreke i izazovna okruženja, osiguravajući sigurnu mobilnost.
5. Zagovaranje i društvena interakcija: Psi mogu djelovati kao "mostovi" koji olakšavaju komunikaciju između gluhih osoba i javnosti. Često potiču pozitivne interakcije i razgovore sa strancima.
6. Rano upozorenje: Psi mogu upozoriti gluhe osobe na potencijalne opasnosti poput dima, plina ili približavanja automobila, povećavajući sigurnost u svakodnevnom životu.
7. Neovisnost i osnaživanje: Psi pomagači osnažuju gluhe osobe da žive neovisnije i samouvjerenije, znajući da je njihov pseći pratilac uvijek tu da ih podrži.
Partnerstvo između gluhih osoba i njihovih pasa nadilazi puku pomoć; to je duboka veza izgrađena na povjerenju, uzajamnom razumijevanju i nepokolebljivom druženju. Psi ne samo da omogućuju gluhim osobama da potpunije percipiraju i doživljavaju svijet oko sebe, već također pružaju emocionalnu i psihološku potporu koja neizmjerno obogaćuje njihove živote.