Evo zašto:
* Zakonodavstvo specifično za pasminu je problematično: Mnoge studije pokazuju da pasmina nije pouzdan prediktor agresije . Ponašanje pasa daleko više utječu pojedinačni temperament, obuka, socijalizacija i okolišni čimbenici. Zakonodavstvo specifično za pasminu (BSL) koje cilja na određene pasmine često ima nenamjerne posljedice i može dovesti do diskriminacije odgovornih vlasnika.
* pristranost medija: Mediji često senzacionaliziraju napade pasa, nesrazmjerno izvještavajući o incidentima koji uključuju određene pasmine. To stvara percepciju da su ove pasmine inherentno opasne, iako velika većina nije.
* Pogrešno tumačenje statistike: Statistika ugriza pasa često je pogrešna. Oni ne mogu uzeti u obzir broj pasa svake pasmine, što onemogućava precizno usporedbu stopa ugriza. Uz to, ozbiljnost ugriza može se uvelike razlikovati.
* Opasno ponašanje se nauči: Bilo koji pas, bez obzira na pasminu, može postati agresivan ako nije pravilno socijaliziran, obučen ili ako je izložen zlostavljanju ili zanemarivanju.
Umjesto da se usredotočimo na pasminu, evo faktora koji doprinose agresivnom ponašanju pasa:
* Nedostatak odgovarajuće socijalizacije: Psi koji nisu bili izloženi raznim ljudima, životinjama i okruženjima mogu biti uplašeni i reaktivni.
* Loš trening: Nedostatak treninga poslušnosti i pozitivno pojačanje može učiniti da psi pokazuju nepoželjno ponašanje.
* Zlostavljanje ili zanemarivanje: Psi koji su zlostavljani ili zanemareni imaju veću vjerojatnost da će imati problema s ponašanjem, uključujući agresiju.
* Medicinski uvjeti: Neka medicinska stanja mogu uzrokovati bol ili nelagodu, što može učiniti pse sklonije agresiji.
Dno crta:
Usmjeriti se na pseću pasminu kao primarni pokazatelj opasnosti. Umjesto toga, trebali bismo se usredotočiti na razumijevanje pojedinog psa, njegove povijesti i njegovog okruženja. Odgovorno vlasništvo, pravilna obuka i socijalizacija ključni su za sprečavanje agresivnog ponašanja kod bilo kojeg psa.