* Različite metode komunikacije: Psi koriste miris kao primarni način za komunikaciju. Oni se oslanjaju na analne žlijezde kako bi pustili feromone koji prenose informacije o njihovom spolu, zdravlju i socijalnom statusu. Ljudi se, s druge strane, u velikoj mjeri oslanjaju na vizualne znakove, jezik i izraze lica za društvenu interakciju.
* Kulturne norme i društveni etiket: U ljudskim društvima njuškanje jedni drugima općenito se smatra vrlo neprimjerenim i uvredljivim. Razvili smo stroge društvene norme koje diktiraju kako fizički komuniciramo, a intimni kontakt je rezerviran za bliske odnose i često zahtijeva pristanak.
* Senzorna percepcija: Dok psi imaju akutni miris, ljudi nemaju istu osjetljivost na olfakturu. Naši nos nisu tako dobri u pokupljanju suptilnih mirisa, a mozak je manje podešen za tumačenje informacija samo iz mirisa.
* Higijena: Ljudi su općenito više usredotočeni na osobnu higijenu od pasa. Kupamo se, koristimo dezodorans i nosimo odjeću za kontrolu našeg mirisa tijela. Dok se psi također njeguju, njihov se prirodni miris smatra prihvatljivijim u njihovom društvenom kontekstu.
Dok ne njuškamo guze, mi miris koristimo na neki način. Na primjer, možemo upotrijebiti parfeme ili kolondu za stvaranje željenog dojma, a možda ćemo moći otkriti suptilne promjene u nečijem tjelesnom mirisu koje bi mogle ukazivati na bolest. Međutim, ove uporabe mirisa su daleko ograničenije i nijansirane nego kod pasa.
Ukratko, razlika u našem ponašanju svodi se na:
* Različite potrebe za komunikacijom temeljenom na mirisu
* Kulturne norme i očekivanja
* Senzorne razlike
Važno je zapamtiti da psi ne njuškaju međusobno guzu jednostavno iz nepristojnosti. To je prirodan i važan dio njihovog komunikacijskog sustava.