ATP se proizvodi u mitohondrijama putem staničnog disanja, gdje su organske molekule poput glukoze pokvarene, a oslobođena energija je zarobljena i pohranjena u obliku ATP -a. Svaka ATP molekula sadrži dvije visokoenergetske fosfatne veze koje, kada se razbijaju, oslobađaju energiju koja se može koristiti za pokretanje endergonskih reakcija, uključujući one koji su uključeni u sintezu i druge procese koji troše energiju.
Kako se ATP hidrolizira na ADP (adenozin difosfat), oslobođena energija je iskorištena za pokretanje različitih staničnih aktivnosti. Na primjer, tijekom sinteze proteina, ATP se koristi za izduživanje rastućeg polipeptidnog lanca kataliziranjem dodavanja aminokiselina u lancu. Slično tome, u sintezi nukleinske kiseline, ATP pruža energiju za polimerizaciju nukleotida tijekom sinteze DNA i RNA.
Stoga ATP služi kao najzaposleniji i najzanimljiviji izvor energije koje životinjske stanice koriste za materijale za sintezu i druge procese koji zahtijevaju energiju unutar ćelije.