Budući da ne može letjeti, Kakapo nema iste prilagodbe za brzinu i agilnost kao ptice koje lete. Umjesto toga, oslanja se na svoje sposobnosti kamufliranja, noćne navike i spore pokrete kako bi izbjegao grabežljivce. Njegovo perje pruža izvrsnu kamuflažu, omogućujući mu da se stopi s okolinom. Uz to, kakapo je prilagođen noćnom načinu života, a najaktivniji je noću kada je rizik od predatora manji.
Njegovo sporo kretanje i nedostatak prirodnih predatora pridonijeli su njegovom opstanku tijekom milijuna godina. Međutim, ove karakteristike također čine Kakapo ranjivim na uvođenje predatora, uništavanje staništa i druge čimbenike povezane s ljudskim djelovanjem koji su ozbiljno smanjili njegovu populaciju.