Golubovi su se široko koristili za vojnu komunikaciju u davnim vremenima, posebno na Bliskom Istoku. U novijoj povijesti golubovi su igrali ključnu ulogu tijekom Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata, noseći vitalne poruke preko neprijateljskih linija kada tradicionalni komunikacijski sustavi nisu uspjeli.
Da bi trenirali golubove u komunikacijske svrhe, bili su uvjetovani da svoj kućni potkrovlje povežu s hranom i udobnošću. Poruke bi bile pričvršćene na golubove noge ili u malim spremnicima osiguranim na njihova tijela. Golubovi bi tada bili pušteni, a oni bi se kretali natrag do svog kućnog potkrovlja, gdje bi se poruke mogle dohvatiti i isporučiti.
Golubovi su bili iznenađujuće pouzdani i učinkoviti glasnici. Mogli su relativno brzo pokriti velike udaljenosti i bili su manje osjetljivi na presretanje ili otkrivanje u usporedbi s drugim metodama komunikacije. Međutim, s napretkom tehnologije i razvojem učinkovitijih komunikacijskih metoda, upotreba golubova za komunikaciju smanjila se u 20. stoljeću.
Ipak, golubovi i dalje imaju posebno mjesto u povijesti kao jedan od najranijih oblika komunikacije na daljinu i kao simboli otpornosti i prilagodbe.