1. Proizvodnja ozona :Kiša može uzrokovati električno pražnjenje u atmosferi, što dovodi do stvaranja ozona. Ozon ima oštar i oštar miris koji nekim ljudima nije ugodan.
2. Otpuštanje hlapljivih spojeva :Kiša može isprati prašinu, pelud i druge čestice nakupljene u atmosferi. Kada su te čestice mokre, mogu ispuštati hlapljive organske spojeve (VOC) koji stvaraju jasan zemljasti, pljesniv ili čak slatki miris.
3. Mikrobi u tlu :Kišnica stupa u interakciju s tlom, izazivajući oslobađanje geosmina, prirodnog spoja kojeg proizvode određene bakterije i gljivice. Geosmin ima karakterističan zemljani ili "prljavštinski" miris koji neki pojedinci mogu doživjeti kao neugodan. To je posebno vidljivo u mirisu "petrichora" koji se često povezuje s kišom.
4. Zagađenje zraka :Kiša može pomoći u uklanjanju zagađivača iz atmosfere, ali ih također može koncentrirati na površinama poput pločnika i biljaka. Kako kiša isparava, ti koncentrirani zagađivači mogu ispuštati neugodan miris.
5. Reakcije biljaka :Neke biljke, kao što su određena stabla i cvijeće, mogu proizvoditi spojeve koji ispuštaju specifične mirise tijekom ili nakon kiše. Ti se mirisi mogu percipirati kao ugodni ili neugodni, ovisno o individualnim preferencijama.
Važno je napomenuti da se intenzitet i priroda tih mirisa mogu uvelike razlikovati ovisno o čimbenicima kao što su geografski položaj, godišnje doba, vremenski uvjeti i individualna osjetljivost.