Evo zašto:
* pasmine: Određene pasmine pasa prirodno imaju manja legla. Na primjer, manje pasmine poput Chihuahuas ili pudlica igračaka mogu imati samo 1-3 štenad, dok bi veće pasmine poput labrador retrivera mogle imati 8-10.
* Zdravlje pojedinog psa: Sveukupno zdravlje matičnog psa može igrati ulogu u veličini legla. Ako je starija, ima zdravstvene probleme ili ima stres, može imati manje leglo.
* Okolišni čimbenici: Stvari poput prehrane, temperature i ukupne razine stresa tijekom trudnoće mogu utjecati na veličinu legla.
* Genetski faktori: Ponekad je malo leglo posljedica genetske predispozicije.
Međutim, važno je biti svjestan da bi malo leglo moglo biti znak temeljnih problema:
* Reproduktivni problemi: Majčin pas možda ima osnovno reproduktivno pitanje koje joj sprečava da proizvede veće leglo.
* Zdravstveni problemi kod majke: Teški zdravstveni problemi kod majke mogu utjecati na broj štenaca koji prežive.
* Infekcije ili bolesti: Infekcije ili bolesti tijekom trudnoće mogle bi dovesti do manje preživjelih štenaca.
Što učiniti:
Ako razmišljate o dobivanju štenaca iz malog legla, ključno je pitati uzgajivača o zdravstvenoj povijesti matičnog psa. Oni bi vam trebali biti u mogućnosti pružiti informacije o njezinim prethodnim leglama i bilo kakvim potencijalnim zdravstvenim problemima. Također je dobra ideja da veterinar ispituje štenad prije nego što odnesete jedan kući kako bi se osiguralo da su zdravi.
Zapamtite, malo otpada ne znači automatski nezdrave štence. Važno je napraviti svoje istraživanje i zamoliti uzgajivača za informacije o matičnom psu i štenadima.