1. Lakše sakriti i pobjeći grabežljivce: Manja veličina omogućava više mjesta za skrivanje i veće šanse da se odlete od grabežljivca.
2. Niže energetske potrebe: Manje životinje imaju veći omjer površine i volumena, što znači da brže gube toplinu. To zahtijeva da jedu manje kako bi održali tjelesnu temperaturu, što ih čini učinkovitijim u potrošnji energije.
3. Prilagodljiviji različitim okruženjima: Male životinje mogu napredovati u raznim staništima, od gustih šuma do otvorenih polja, zbog svoje sposobnosti kretanja u tijesnim prostorima i lako pronalaska izvora hrane.
4. Veće stope reproduktivnog: Mnoge male životinje reproduciraju se češće i imaju veća legla, osiguravajući opstanak njihove vrste.
5. Veća gustoća naseljenosti: Manja veličina tijela omogućava veću gustoću pojedinaca unutar određenog područja, što dovodi do većeg potencijala za socijalnu interakciju i korištenje resursa.
6. Veća okretnost i manevalnost: Male životinje često imaju veću okretnost i manevalnost, omogućujući im da brzo promijene smjer i kreću se u složenim okruženjima.
7. Pristup manjim izvorima hrane: Biti mali omogućava pristup izvorima hrane koje veće životinje mogu propustiti, poput insekata ili sjemenki.
Međutim, važno je napomenuti da mala veličina dolazi i s nekim nedostacima, poput:
* Ranjivost na veće grabežljivce: Oni su osjetljiviji na napad većih grabežljivaca.
* Ograničeni izbor hrane: Oni se mogu boriti da se natječu s većim životinjama za veće izvore hrane.
* Izloženost oštrim uvjetima okoliša: Oni mogu biti osjetljiviji na fluktuacije u temperaturnim i vremenskim uvjetima.
U konačnici, prednosti i nedostaci male životinje ovise o određenim vrstama i njegovom okolišu.