Brze i ozbiljne promjene u Zemljinoj klimi mogu dovesti do masovnog izumiranja. Te promjene mogu uključivati ekstremne promjene temperature, promjene u obrascima padalina i promjene oceanskih struja. Takve promjene mogu poremetiti ekosustave i otežati prilagodbu i preživljavanje vrsta. Na primjer, vjeruje se da je "Veliko umiranje" ili permsko-trijasko izumiranje, koje se dogodilo prije otprilike 252 milijuna godina, uzrokovano razdobljem intenzivnog globalnog zatopljenja i povezanih klimatskih promjena.
Gubitak i uništavanje staništa:
Rasprostranjeni gubitak i uništavanje staništa može imati razorne posljedice za cijele ekosustave i dovesti do izumiranja brojnih vrsta. Kada su prirodna staništa očišćena za razvoj, poljoprivredu, sječu ili druge ljudske aktivnosti, to lišava vrste njihovih osnovnih resursa, kao što su hrana, sklonište i mjesta za razmnožavanje. To može dovesti do smanjenja populacije i na kraju povećati rizik od izumiranja. Na primjer, uništavanje tropskih kišnih šuma značajno je pridonijelo ugroženosti i potencijalnom izumiranju brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje ove šume nazivaju svojim domovima.
Prekomjerni lov i prekomjerni ribolov:
Neodržive prakse lova i ribolova mogu brzo iscrpiti populacije vrsta i dovesti ih do izumiranja. Pretjerano iskorištavanje divljih životinja za hranu, krzno, lijekove ili druge svrhe može dovesti do značajnog smanjenja populacije i nemogućnosti vrste da se razmnožava i održi u divljini. Na primjer, prekomjerni lov na golubove putnike, kojih je nekad bilo u izobilju u Sjevernoj Americi, doveo je do njihovog izumiranja početkom 20. stoljeća. Slično tome, neregulirane ribolovne prakse pridonijele su smanjenju raznih vrsta riba, prijeteći stabilnosti morskih ekosustava.
Zagađenje i toksini:
Otpuštanje zagađivača i otrovnih tvari u okoliš može imati štetne učinke na divlje životinje i njihove ekosustave. Onečišćenje, uključujući industrijske kemikalije, pesticide, plastiku i teške metale, može ući u prehrambene lance i negativno utjecati na zdravlje vrsta, reproduktivni uspjeh i opstanak. Na primjer, uporaba DDT-a, pesticida, uzrokovala je ozbiljno smanjenje populacije raznih vrsta ptica, ponajviše sivog sokola, zbog njegove bioakumulacije u hranidbenom lancu i stanjivanja ljuski jajeta.
Invazivne vrste:
Uvođenje alohtonih vrsta u nova okruženja može poremetiti ekološku ravnotežu i predstavljati značajnu prijetnju autohtonim vrstama. Invazivne vrste često imaju konkurentske prednosti u odnosu na domaće vrste, kao što su brze stope razmnožavanja, prilagodljivost ili nedostatak prirodnih predatora. Mogu nadmašiti domaće vrste za resurse, prenijeti bolesti ili promijeniti staništa, što dovodi do smanjenja populacije i mogućeg izumiranja domaćih svojti. Na primjer, dolazak smeđe drveće zmije na Guam rezultirao je izumiranjem ili ozbiljnim padom populacije nekoliko domaćih vrsta ptica i gmazova.
Važno je napomenuti da ti čimbenici mogu djelovati sinergistički, pojačavajući svoj utjecaj na biološku raznolikost. Rješavanje ovih prijetnji i rad prema održivim praksama, napori za očuvanje i međunarodna suradnja ključni su za sprječavanje budućih izumiranja i očuvanje bioraznolikosti Zemlje za generacije koje dolaze.