1. Provedba zakona:Primarni protivnici bandita su agencije za provođenje zakona, kao što su lokalni šerifi, policajci, gradska straža ili čak državna policija ili maršali. Ovi službenici aktivno progone i pokušavaju uhititi bandite kako bi poštivali zakon i priveli ih pravdi.
2. Suparničke bande:U područjima gdje djeluje više razbojničkih skupina, sukobi mogu nastati zbog natjecanja za teritorij ili resurse. Suparničke bande često se međusobno sukobljavaju radi dominacije, što dovodi do nasilnih sukoba i osvete.
3. Skupine osvetnika:Zajednice pogođene razbojništvom ponekad mogu formirati skupine osvetnika kako bi se zaštitile i uzele stvari u svoje ruke. Ove skupine imaju za cilj uhvatiti ili eliminirati bandite u svojoj blizini, što predstavlja izravnu prijetnju njihovim operacijama.
4. Lovci na glave:Neki pojedinci ili grupe bave se lovom na glave, tražeći novčane nagrade za hvatanje ili ubijanje ozloglašenih bandita. Oni aktivno pronalaze te bandite i dovode ih, žive ili mrtve.
5. Lokalne zajednice:Stanovnici koji žive u područjima koja su često meta bandita mogu postati protivnici zbog samoodržanja. Razbojnici koji se bave krađom, oštećenjem imovine ili nasiljem mogu izazvati neprijateljstvo i otpor kod lokalnog stanovništva.
6. Civilna samoobrana:U ekstremnijim slučajevima, građani se izravno suprotstavljaju banditima organizirajući samoobrambene milicije ili uzimajući oružje kako bi zaštitili svoje gradove i imovinu od napada bandita.
Vrijedno je napomenuti da se banditi koji djeluju u različitim povijesnim razdobljima i zemljopisnim regijama mogu suočiti s različitim protivnicima na temelju društvenog i pravnog konteksta njihovih aktivnosti.