1. Klimatske promjene: Mastodonti su živjeli u epohi pleistocena, koja je doživjela značajne klimatske fluktuacije. Postupni pomak prema toplijoj i sušoj klimi tijekom kasnog pleistocena predstavljao je izazove za mastodonte, jer su se njihova staništa promijenila, a izvori hrane postali oskudni.
2. Gubitak staništa: Kako se klima mijenjala, šume su počele ustupati mjesto travnjacima i pustinjama. Ovaj gubitak njihovog željenog staništa dodatno je ograničio domet mastodonta i pristup izvorima hrane poput lišća, grana i druge vegetacije.
3. Natjecanje: Dolazak drugih biljojeda, poput mamuta i biljojeda, uveo je natjecanje za resurse i izvore hrane. Ova povećana konkurencija stavila je dodatni pritisak na populacije mastodonta.
4. Lov na ljude: Ljudi su stigli u Sjevernu Ameriku tijekom kasnog pleistocena i počeli loviti mastodonte radi hrane i materijala. Dok se raspravlja o tome u kojoj je mjeri ljudski lov pridonio njihovom izumiranju, vjerojatno je igrao ulogu u smanjenju populacije mastodonta.
5. Bolest: Unošenje novih bolesti ili patogena od strane ljudi ili drugih migrirajućih vrsta također je moglo pridonijeti padu populacije mastodonta. Bolesti se mogu brzo širiti i utjecati na preživljavanje i reproduktivni uspjeh životinja.
6. Niska genetska raznolikost: Mastodonti su imali relativno nisku genetsku raznolikost, što ih je činilo osjetljivijima na promjene okoliša i bolesti. Taj nedostatak genetske varijacije smanjio je njihovu sposobnost prilagodbe i reagiranja na promjenjive uvjete.
Kombinacija ovih čimbenika, kao što su klimatske promjene, gubitak staništa, konkurencija, ljudski lov, bolesti i niska genetska raznolikost, u konačnici je dovela do izumiranja mastodonta. Ti su čimbenici djelovali zajedno tijekom vremena kako bi smanjili njihovu populaciju i na kraju uzrokovali njihov nestanak prije otprilike 10.000 do 11.000 godina.