- Pretjerani lov: Pirenejski kozorog lovljen je zbog mesa, rogova i kože. Do 18. stoljeća populacija se znatno smanjila zbog pretjeranog lova.
- Gubitak staništa: Stanište kozoroga također je uništavano ljudskim aktivnostima kao što su krčenje šuma, poljoprivreda i urbanizacija.
- Bolest: Početkom 20. stoljeća bolest zvana sarkoptična šuga proširila se populacijom kozoroga, dodatno desetkujući njihov broj.
- Demografska stohastičnost: Populacija kozoroga bila je mala i izolirana, što ju je činilo ranjivom na demografsku stohastičnost ili nasumične fluktuacije u veličini populacije. To znači da čak i mala promjena okoliša ili drugi slučajni događaj može imati značajan utjecaj na stanovništvo.
Posljednja kap:
Kap koja je prelila čašu za pirenejskog kozoroga bila je kombinacija čimbenika, uključujući prekomjerni lov, gubitak staništa, bolesti i demografsku stohastičnost. Do 1950-ih preostalo je samo nekoliko kozoroga. Posljednja poznata jedinka, ženka po imenu Celia, umrla je 2000. godine.