1. Struktura čeljusti:
* Donja čeljust: Sisari imaju jednu kost u donjoj čeljusti zvanoj udubljenje. Ovo je presudna značajka koja ih izdvaja od ostalih kralježnjaka poput gmazova, koji imaju više kosti u donjoj čeljusti.
* Prilog: Dunter u sisavaca povezuje se izravno na lubanju spojem zvanom artikulacija skvamosala.
* Zubi: Sisari imaju specijalizirane zube, uključujući sjekutiće, očnjake, premolare i kutnjake, s različitim oblicima i funkcijama. Ovi obrasci zuba često su karakteristični unutar određenih skupina sisavaca.
2. Kosti srednjeg uha:
* jedinstvena struktura: Sisavci posjeduju tri kosti srednjeg uha (malleus, inkus i stape) koje nisu prisutne kod drugih kralježnjaka. Te su se kosti razvile iz kostiju u čeljusti gmazova i ključne su za sluh.
* Lokacija: Te su kosti ugrađene u lubanju i lako se mogu prepoznati u fosilima.
3. Oblik lubanje:
* BrainCase: Sisari imaju relativno veliku mozgu u usporedbi s drugim kralježnjacima, u kojima se nalazi njihov složeni mozak.
* Otvori: Lubanja sisavaca ima različite otvore (fenestrae) koji su povezani s mišićima čeljusti i drugim značajkama, poput temporalnih fenestrae.
4. Ostale skeletne značajke:
* Udovi: Udovi sisavaca obično imaju karakterističan uzorak s pet prstiju (pentadaktil).
* držanje: Većina sisavaca ima udova smještene ispod tijela, omogućujući učinkovito hodanje i trčanje.
* krzno: Iako je kosa (krzno) meko tkivo koje se ne fosizira lako, ponekad se u sedimentnim stijenama mogu sačuvati utiski ili tragovi krzna.
5. Ostali tragovi:
* Otisci stopala: Otisci sisavaca razlikuju se od ostalih kralježnjaka i mogu pružiti informacije o njihovom hodu, veličini i ponašanju.
* koproliti (fosilizirani gnoj): Oblik, veličina i sadržaj fosiliziranog gnoja ponekad mogu otkriti prehranu i morfologiju sisavca koji ga je proizveo.
Sveukupno, kombinacija ovih skeletnih karakteristika pomaže paleontolozima da identificiraju i klasificiraju fosile sisavaca, čak i kad su nepotpuni ili fragmentarni.
Važno je napomenuti da su neki rani sisavci mogli posjedovati značajke koje su bile više poput gmazova, što je njihova identifikacija bila izazovnija. Međutim, evolucija ovih karakterističnih osobina čvrsto je utvrdila lozu sisavaca u zapisu o fosilima.