Kemijska struktura: Hormoni i neurotransmiteri razlikuju se u svojim kemijskim strukturama. Hormoni su tipično mali proteini, peptidi ili steroidi sintetizirani endokrinim žlijezdama i izlučuju se izravno u krvotok. Neurotransmiteri su, s druge strane, male molekule, uključujući aminokiseline i njihove derivate, sintetizirane od neurona u živčanom sustavu.
Ciljne stanice: Hormoni imaju širi ciljni raspon u odnosu na neurotransmitere. Jednom kada se puste u krvotok, hormoni mogu putovati po cijelom tijelu dok ne dođu do svojih ciljnih stanica, koje se mogu nalaziti u raznim organima ili tkivima. Te ciljne stanice obično imaju specifične receptore koji se vežu s hormonom i stvaraju namjeravani odgovor. Suprotno tome, neurotransmiteri prvenstveno djeluju unutar živčanog sustava. Oslobađaju se na sinaptičkim spojevima između neurona i utječu na susjedne neurone ili ciljne stanice.
Način prijevoza: Hormoni se transportiraju kroz krvotok, koji djeluje kao medij za njihovu distribuciju u cijelom tijelu. To omogućava hormonima da dosegnu čak i udaljene ciljne stanice ili organe. S druge strane, neurotransmiteri se oslobađaju u sinaptički rascjep, što je uski jaz između neurona, i interakcija s receptorima na post-sinaptičkom neuronu. Ne ulaze u krvotok kao hormoni.
Brzina djelovanja: Hormoni uglavnom djeluju sporije od neurotransmitera zbog vremena potrebnog za njihovo oslobađanje, transporta kroz krvotok i vezanje na svoje ciljane receptore. Ovaj sporiji odgovor često je povezan s regulacijom dugoročnih fizioloških procesa, poput rasta, razvoja i metabolizma. Neurotransmiteri, nasuprot tome, djeluju mnogo brže. Oslobađaju se i vežu se na svoje receptore unutar živčanog sustava, olakšavajući brzi prijenos signala između neurona i izazivajući neposredne reakcije.
Trajanje učinka: Učinci hormona obično traju duže u usporedbi s neurotransmiterama. Nakon puštanja, hormoni mogu ostati u krvotoku u promjenjivoj količini vremena, ovisno o njihovom poluživotu (vrijeme koje je potrebno da se polovica koncentracije hormona eliminira iz tijela). Učinci neurotransmitera obično su prolazni i kratkotrajni. Jednom kad se puste u sinaptičku rascjep, neuroni ih brzo razgrađuju ili ponovno ubacuju, prestajući svoje djelovanje gotovo odmah.
Regulatorni mehanizmi: Hormoni i neurotransmiteri podložni su različitim regulatornim mehanizmima. Proizvodnja i oslobađanje hormona kontroliraju različite petlje za povratne informacije na razini hipotalamusa, hipofize i ciljnih žlijezda (mehanizmi endokrinih povratnih informacija). S druge strane, aktivnosti neurotransmitera regulirane su različitim mehanizmima, poput ponovnog pohrane (reapsorpcija u presinaptički neuron), enzimske razgradnje i desenzibilizacije receptora.
Broj i raznolikost: Postoji relativno manje vrsta hormona u usporedbi s neurotransmiterama. Endokrini sustav sastoji se od samo nekoliko glavnih endokrinih žlijezda, od kojih svaka proizvodi ograničen broj hormona. Neurotransmiteri su, s druge strane, brojniji i raznolikiji, s više od stotinu identificiranih neurotransmitera i neuromodulatora. Svaki neurotransmiter ima specifične uloge i učinke na živčani sustav.
Ukratko, dok i hormoni i neurotransmiteri igraju ključnu ulogu u tijelu, oni imaju različite karakteristike, u rasponu od njihovih kemijskih struktura i načina djelovanja do svojih ciljnih stanica i regulatornih mehanizama. Te razlike odražavaju njihove specijalizirane uloge u regulaciji različitih fizioloških i psiholoških funkcija u tijelu.