Za potomstvo:
* Genetski nedostaci: Inbreeding povećava šanse da se eksprimiraju recesivni geni, što dovodi do različitih genetskih oštećenja, poput patuljaka, sljepoće, slabog imunološkog sustava i skeletnih deformiteta.
* Smanjena plodnost: Inbred potomci često doživljavaju smanjenu plodnost, što im je teže uspješno reproducirati.
* Povećana smrtnost: Inbred zečevi su osjetljiviji na bolesti i zdravstvena pitanja, što može dovesti do povećane stope smrtnosti.
* Pitanja ponašanja: Inbreeding također može pridonijeti nenormalnom ponašanju kod zečeva, poput agresije, straha i tjeskobe.
Za buduće generacije:
* Oslabljeni bazen gena: Inbreeding smanjuje genetsku raznolikost populacije, čineći zečeve ranjivijim na bolesti i promjene u okolišu.
* Gubitak poželjnih osobina: Inbreeding može uzrokovati gubitak poželjnih osobina koje su pažljivo odabrane u pasminama zeca.
* Etičke brige: Uzgoj majčinog zeca sa svojim potomstvom smatra se neetičkim i štetnim za dobrobit životinja.
Alternative inbreedingu:
* Outbreeding: Uparivanje nepovezanih zečeva iz različitih krvnih linija može pomoći u održavanju genetske raznolikosti i smanjenju rizika od inbreedinga.
* Linebreeding: To uključuje uzgoj životinja sa zajedničkim precima nekoliko generacija unatrag, ali s manjim rizikom od inbreedinga od parenja roditelja i potomstva.
Ukratko, uzgoj majčinog zeca sa svojim potomstvom vrlo je rizična praksa sa značajnim negativnim posljedicama za zečeve. Važno je dati prioritet odgovornim uzgojem kako bi se osiguralo zdravlje i dobrobit zečeva i održavanje genetske raznolikosti stanovništva.