* Gubitak vještina preživljavanja: Divlji zečevi rađaju se s instinktivnim vještinama za opstanak, poput hranjenja, pronalaženja skloništa i izbjegavanja grabežljivaca. Domaćini zečevi, čak i ako su rođeni u divljini, možda će nedostajati te instinkte nakon što su odgajani u kontroliranom okruženju.
* Izloženost grabežljivcima: Dopisni zečevi često su manje oprezni prema grabežljivcima i možda ih neće moći učinkovito pobjeći.
* Nedostatak imuniteta: Domaćim zečevima možda nedostaje imunitet na bolesti uobičajene u populaciji divljih zečeva.
* Socijalizacija i hijerarhija: Populacije divljih zečeva imaju složene društvene strukture i hijerarhije. Otpuštanje pripitomljenog zeca moglo bi dovesti do sukoba i odbacivanja divljih zečeva.
Što učiniti ako nađete divljeg zeca:
* Ostavite na miru: Najbolje je promatrati zeca iz daljine. Divlji zečevi često su najbolje prepustiti vlastitim uređajima, jer su njihove majke u blizini.
* Obratite se rehabilitatoru divljih životinja: Ako se zec pojavi ozlijeđen ili siroče, obratite se lokalnom rehabilitatoru divljih životinja. Osposobljeni su za brigu o i oslobađanju divljih životinja u svoje prirodno stanište.
Otpuštanje pripitomljenog zeca:
* Obično se ne preporučuje: Dopisni zečevi nisu opremljeni za preživljavanje u divljini. Vjerojatnije je da će se plijeniti, izgubiti ili patiti od bolesti.
* Alternative: Ako se više ne možete brinuti za svog pripitomljenog zeca, razmislite o tome da ga ponovno pokrenete putem lokalnog skloništa ili organizacije za spašavanje zeca.
Ukratko, iako spašavanje divljeg zeca može izgledati suosjećajno, oslobađanje u divljinu nije najbolji način djelovanja za dobrobit.