Koju bi prilagodbu pustinjski zec mogao preživjeti u svom staništu?

Veće uši: Pustinjski kunići imaju veće uši od ostalih kunića što im pomaže u odvođenju topline. Povećana površina ušiju omogućuje oslobađanje više topline, pomažući zecu da ostane hladan u vrućem pustinjskom okruženju.

Duge noge: Pustinjski zečevi imaju duge noge koje im omogućuju brzo kretanje po vrućem pijesku. Ova im prilagodba pomaže u izbjegavanju grabežljivaca i učinkovitijem pronalaženju hrane i vode.

Noćno ponašanje: Pustinjski zečevi uglavnom su noćni, što znači da su aktivni noću kada su temperature niže. To im pomaže da izbjegnu ekstremnu dnevnu vrućinu i uštede vodu.

Sposobnost skladištenja vode: Pustinjski zečevi imaju sposobnost pohranjivanja vode u svojim tijelima, što im pomaže da prežive u suhom pustinjskom okruženju. Oni mogu izvući vodu iz biljaka koje jedu i pohraniti je za kasniju upotrebu.

Svijetlo krzno: Pustinjski kunići imaju svijetlo krzno koje im pomaže da reflektiraju sunčeve zrake i ostanu hladni. Ova im prilagodba pomaže da se stope s pustinjskim okolišem i izbjegnu predatore.

Prilagodbe ponašanja: Pustinjski zečevi također pokazuju prilagodbe ponašanja kako bi preživjeli u pustinji, poput traženja zaklona u jazbinama ili ispod kamenja tijekom dana i izlaska hraniti se noću kada su temperature niže. Također mogu smanjiti razinu aktivnosti tijekom dana kako bi uštedjeli vodu i energiju.