1. Urin i izmet: Miševi se često uriniraju i defeciraju, a ove tvari imaju snažan, oštar miris. To je posebno uočljivo u područjima u kojima su aktivni, poput svojih gnijezda ili duž svojih staza.
2. Mošusne žlijezde: Miševi imaju mirisne žlijezde zvane mošusne žlijezde, koje proizvode mošusni miris. Te se žlijezde nalaze u blizini njihovih genitalija i pomažu im da komuniciraju jedni s drugima, označavaju teritorij i privlače prijatelje.
3. Dijeta: Prehrambeni miševi također mogu pridonijeti njihovom mirisu. Na primjer, ako jedu smeće ili razmaženu hranu, njihova će tijela apsorbirati mirise i pustiti ih kroz njihove znojne žlijezde.
4. Nedostatak higijene: Za razliku od ljudi, miševi se ne kupaju i ne čiste se redovito. To može dovesti do nakupljanja bakterija i drugih mikroorganizama na njihovom krznu, što može pridonijeti neugodnom miru.
5. Infekcije: Ako je miš bolestan ili ima infekciju, možda će imati jači miris nego inače. To je zato što infekcije mogu uzrokovati promjene u kemiji tijela, što dovodi do karakterističnog mirisa.
6. Dob: Stariji miševi imaju jači miris od mlađih miševa jer su njihove mošusne žlijezde aktivnije i manje su mobilne, što dovodi do nakupljanja otpadnih proizvoda.
Važno je napomenuti da miris miševa nije uvijek neugodan. Ponekad to može biti suptilan, mošusni miris koji se ne može lako otkriti. Međutim, u područjima gdje su miševi aktivni, miris može biti prilično jak i uočljiv.