Fizička obrana:
* Teško, kožne fronte: Mnoge paprati imaju debele, kožne mrlje koje su otporne na oštećenja od ispaše životinja ili teških vremenskih uvjeta.
* Bodlje i dlake: Neke paprati imaju bodlje ili dlake na svojim mrljama, što odvraća biljojedi od jela.
* Neophodni spojevi: Paprati mogu proizvesti kemikalije zbog kojih su okus loši ili su toksični za neke životinje.
Kemijska obrana:
* Anti-herbivore spojevi: Perns proizvodi različite sekundarne metabolite, poput tanina, flavonoida i alkaloida, koji imaju svojstva protiv herbivore. Ovi spojevi mogu učiniti da paprati okus gorki, smanji probavljivost ili čak budu toksični za neke životinje.
* Anti-gljivični i antibakterijski spojevi: Paprati proizvode kemikalije koje im pomažu u zaštiti od gljivičnih i bakterijskih infekcija.
Ostale obrane:
* Brzi rast: Ferns može brzo rasti, što im pomaže da se oporave od oštećenja ili ispaše.
* Dispersal Spore: Ferns oslobađa spore koje su raspršene vjetrom ili vodom, što im pomaže da koloniziraju nova područja i izbjegnu prenapučenost.
* Izbor staništa: Ferns često žive u sjenovitim, vlažnim okruženjima koja su manje gostoljubiva biljojedi.
Specifični primjeri:
* Staghorn Fern: Ova paprati ima teške, kožne kože s dlačicama, što otežava jesti životinje.
* Bracken Fern: Ova paprati sadrži toksin nazvan ptaquiloside, koji može biti otrovan za stoku.
* Ptičje gnijezdo paprati: Ova paprati ima jedinstvenu naviku rasta, sa svojim frontama koje formiraju strukturu poput gnijezda, što pomaže u zaštiti njegovih nosača u razvoju od grabežljivaca.
Općenito, paprati imaju niz fizičkih i kemijskih obrana koje im pomažu u preživljavanju u različitim okruženjima. Ove su strategije ključne za njihov opstanak, jer su često ranjive na grabežljivce i bolesti.