Što se događa ako engleska Angora živi u divljini?

Vrlo je malo vjerojatno da bi engleska angora dugo preživjela u divljini. Evo zašto:

* Nedostatak prirodne obrane: Engleski angori uzgajani su za svoje luksuzno krzno, a ne za opstanak u divljini. Nedostaju im prirodne instinkte i fizičke prilagodbe divljih zečeva, poput jakih kandži za kopanje bura ili sposobnost da se stapaju sa svojom okolinom.

* Ranjivost na grabežljivce: Njihovo dugo, pahuljasto krzno čini ih jednostavnim ciljevima za grabežljivce poput lisica, sova i još većih ptica. Oni također nisu toliko okretni poput divljih zečeva, što ih čini manje vještima u bijegu od opasnosti.

* Osjetljivost na oštro vrijeme: Njihovo debelo krzno, iako lijepo, bilo bi nedostatak u oštrom vremenu. To bi ih učinilo da se pregrijavaju u vrućim temperaturama i mogu postati matirani i smrznuti u hladnim uvjetima.

* Pronalaženje hrane i vode: Engleski angori navikli su u kontrolirano okruženje s stalnim pristupom hrani i vodi. U divljini bi morali naučiti hraniti se za održavanje, što je težak i izazovan zadatak.

* Socijalizacija: Engleski angori se uzgajaju kao prateće životinje i često se socijaliziraju s ljudima. Ne bi znali komunicirati s drugim zečevima u divljem okruženju, što bi moglo dovesti do sukoba ili izolacije.

Ukratko, engleskim angorama nedostaju potrebne vještine preživljavanja i prilagodbe kako bi napredovali u divljini. Bili bi izuzetno osjetljivi na grabežljivce, vremenske krajnosti i izazove pronalaženja hrane i vode.

Ako ikada nađete englesku angoru izvan kontroliranog okruženja, važno je kontaktirati lokalno sklonište za životinje ili spasilačku organizaciju. Te životinje ovise o ljudskoj skrbi i treba ih vratiti u sigurno i ugodno okruženje.