Općenito, orangutani žive duže u zarobljeništvu nego u divljini. To je zbog kombinacije faktora, uključujući:
- Kontrolirano okruženje:Orangutani zarobljeni žive u kontroliranom okruženju, gdje su zaštićeni od grabežljivca, bolesti i drugih prijetnji s kojima bi se mogli suočiti u divljini. To smanjuje stres i omogućava im da žive duže.
- Bolja zdravstvena zaštita:Orangutani zarobljeni imaju pristup redovnoj veterinarskoj skrbi, uključujući cijepljenje, lijekove i liječenje ozljeda ili bolesti. To im pomaže da ostanu zdravi i izbjegavaju bolesti koje bi im mogle skratiti životni vijek.
- Hranjiva prehrana:Orangutani u zatočeništvu dobivaju hranjivu prehranu koja zadovoljava njihove specifične potrebe. To im pomaže da održe zdravu težinu i izbjegnu pothranjenost, što može dovesti do zdravstvenih problema i kraćeg životnog vijeka.
- Socijalizacija:Orangutani zarobljeni žive u društvenim skupinama s drugim orangutanima, što im pomaže u održavanju svog mentalnog i emocionalnog blagostanja. Socijalizacija može smanjiti stres i poboljšati njihovo cjelokupno zdravlje i životni vijek.
- Kontrolirani uzgoj:Orangutani u zatočeništvu često su dio uzgojnih programa usmjerenih na očuvanje vrste. To uključuje pažljivo praćenje i upravljanje reprodukcijom, što pomaže osigurati zdravlje potomstva i povećati njihove šanse za preživljavanje.
Kao rezultat ovih čimbenika, zarobljeni orangutani obično imaju duži životni vijek od svojih divljih kolega. Iako točan životni vijek može varirati ovisno o pojedincu i specifičnim uvjetima njihovog zatočeništva, poznato je da zarobljeni orangutani žive više od 50 godina, dok divlji orangutani obično žive 30-40 godina.