- Nedostatak nadzora: Roditelji koji ne nadziru svoju djecu na odgovarajući način mogu se smatrati odgovornima ako njihovo dijete počini kazneno djelo. To je zato što su roditelji odgovorni osigurati da njihova djeca ne sudjeluju u kriminalnim aktivnostima.
- Zanemarivanje: Roditelji koji zanemaruju svoju djecu, fizički ili emocionalno, također se mogu smatrati odgovornima ako njihovo dijete počini zločin. To je zato što zanemarivanje može stvoriti situaciju u kojoj se dijete osjeća beznadno i usamljeno, te se može okrenuti kriminalu kao načinu suočavanja.
- Zlostavljanje: Roditelji koji zlostavljaju svoju djecu, fizički ili emocionalno, također se mogu smatrati odgovornima ako njihovo dijete počini zločin. To je zato što zlostavljanje može stvoriti situaciju u kojoj se dijete osjeća ljutito i ogorčeno, te se može okrenuti zločinu kao načinu odmazde.
- Loše roditeljstvo: Roditelji koji koriste loše roditeljske prakse, poput oštrog kažnjavanja, nedosljedne discipline ili nedostatka komunikacije, također se mogu smatrati odgovornima ako njihovo dijete počini zločin. To je zato što loše roditeljstvo može stvoriti situaciju u kojoj se dijete osjeća frustrirano i ljutito, te se može okrenuti zločinu kao načinu izražavanja svojih osjećaja.
- Nedostatak uzora: Roditelji koji ne daju pozitivne uzore svojoj djeci također se mogu smatrati odgovornima ako njihovo dijete počini zločin. To je zato što djeca uče promatrajući odrasle u svojim životima, a ako ne vide pozitivne uzore, veća je vjerojatnost da će se okrenuti kriminalu.
Važno je napomenuti da nije sva maloljetnička delinkvencija rezultat roditeljske odgovornosti. Postoje mnogi drugi čimbenici koji mogu pridonijeti djetetovoj odluci da počini zločin, kao što su siromaštvo, pritisak vršnjaka i mentalna bolest. Međutim, roditelji igraju ključnu ulogu u oblikovanju djetetova ponašanja i trebali bi snositi odgovornost ako njihovo dijete počini zločin.