1. Razvijene zemlje :U mnogim razvijenim zemljama dob za stupanje u brak obično je viša. Na primjer:
- U Sjedinjenim Državama zakonska dob za stupanje u brak razlikuje se od države do države. Većina država postavlja minimalnu dob od 18 godina, ali neke dopuštaju pojedincima da se vjenčaju u mlađoj dobi uz pristanak roditelja.
- U mnogim europskim zemljama, poput Velike Britanije, Francuske i Njemačke, minimalna dob za stupanje u brak je 18 godina.
- U Australiji je zakonska dob za brak 18 godina.
2. Zemlje u razvoju :U mnogim zemljama u razvoju dob za stupanje u brak često je niža, osobito u ruralnim područjima ili pod određenim kulturnim običajima. Na primjer:
- U nekim zemljama podsaharske Afrike i južne Azije prevladavaju dječji brakovi i rani brakovi, gdje se pojedinci vjenčaju prije 18. godine.
- U Indiji je minimalna zakonska dob za brak 21 godina za muškarce i 18 godina za žene, iako se dječji brakovi još uvijek događaju.
3. Vjerski i kulturni čimbenici :Vjerske i kulturne tradicije mogu utjecati na dob stupanja u brak u određenim zajednicama. Na primjer:
- U nekim muslimanskim zajednicama brakovi se mogu sklopiti u mlađoj dobi, što je dopušteno prema islamskom zakonu.
- U nekim hinduističkim zajednicama brakovi se dogovaraju i mogu se sklopiti u mlađoj dobi, iako se mogu primijeniti zakonska ograničenja.
4. Pravni propisi :Mnoge zemlje imaju zakonske propise za zaštitu maloljetnika i sprječavanje dječjih brakova. Ovi propisi određuju minimalnu dob za sklapanje braka i mogu zahtijevati pristanak roditelja ili sudsko odobrenje za osobe ispod određene dobi.
Važno je napomenuti da su ovo generalizacije i da mogu postojati varijacije i iznimke unutar regija i zemalja. Dob stupanja u brak stalna je tema rasprava i reformi u mnogim društvima, budući da se sve više prepoznaje važnost zaštite djece i promicanja ravnopravnosti spolova.