Evo kako funkcionira eholokacija:
1. Emitirajući zvuk: Šišmiši proizvode visoke zvukove, često previsoke da bi ih ljudi čuli.
2. Zvučni valovi putuju: Ovi zvučni valovi putuju u okoliš.
3. Povratak: Kad zvučni valovi pogađaju predmete, odbijaju se prema palici.
4. Čuvanje odjeka: Velike, specijalizirane uši šišmiša pokupiju ove odjeke.
5. Tumačenje odjeka: Mozak šišmiša obrađuje odjeke, omogućujući mu da odredi lokaciju, veličinu, pa čak i teksturu predmeta u njegovom okruženju.
To omogućava šišmiše:
* Navigacije u mraku: Oni mogu letjeti kroz guste šume i špilje bez naleta na bilo što.
* Pronađite hranu: Oni mogu locirati insekte, voće i drugi plijen.
* Izbjegavajte grabežljivce: Oni mogu otkriti približavanje grabežljivcima i pobjeći.
Osim eholokacije, uši šišmiša također im pomažu:
* Komunicirajte: Neki šišmiši koriste zvukove i pozive za međusobnu komunikaciju.
* Održavajte ravnotežu: Njihova uši igraju ulogu u održavanju ravnoteže dok lete.
Dakle, dok većina ljudi smatra da su šišmiši kao slijepi, uši su im zapravo najvažniji smisao, omogućavajući im da se kreću, love i preživljavaju u mraku.