Eholokacija: Voćni šišmiši koriste eholokaciju, biološki sonarni sustav, za navigaciju i pronalaženje izvora hrane. Emitirajući visokofrekventne zvukove i tumačeći odjeke koji se vraćaju, oni mogu otkriti prepreke i potencijalne opasnosti, omogućujući im da izbjegnu sudare i izbjegnu grabežljivce.
Let: Voćni šišmiši su vješti letači, sposobni za brzo manevriranje i putovanja na daljinu. Njihova sposobnost letenja omogućava im da izbjegnu grabežljivce brzo skidajući i dostižu visine tamo gdje su manje ranjivi.
Kamuflaža: Neke vrste voćnih šišmiša razvijale su se kriptične boje, miješajući se sa svojom okolinom. Na primjer, mnogi voćni šišmiši imaju tamno krzno koje ih kamuflira na noćno nebo, čineći ih manje vidljivim grabežljivcima.
Društveno ponašanje: Voćni šišmiši često su društvene životinje, žive u velikim kolonijama. Ovaj zajednički život pruža im sigurnost u broju, jer grabežljivci mogu biti odvratili prisutnošću velike skupine.
Obrambeni mehanizmi: Određene vrste voćnih šišmiša razvile su obrambene mehanizme, poput emitiranja lažnih mirisa, škarenih vokalizacija ili čak ugriza, kako bi se odvratile potencijalne prijetnje.
Odabir staništa: Voćni šišmiši preferiraju određena staništa koja im pružaju zaštitu. Ova staništa mogu uključivati guste šume, špilje ili druga zaklonjena područja koja nude utočište od grabežljivaca i teških okolišnih uvjeta.
Izbjegavanje grabežljivca: Voćni šišmiši vrlo su svjesni svoje okoline i pokazuju ponašanje grabežljivca. Oni mogu prilagoditi svoje obrasce za hranjenje kako bi izbjegli područja u kojima se zna da su grabežljivci aktivni ili mogu koristiti određene obrasce leta kako bi smanjili svoju ranjivost.
Migracija: Neke vrste voćnih šišmiša poduzimaju duge migracije, što im može pomoći da izbjegnu regije s visokim razinama predatora ili nepovoljnim uvjetima okoliša.