1. Povijest bolesti i fizički pregled:
- Liječnik će pitati o povijesti bolesti pojedinca, uključujući sve relevantne simptome kao što su progresivna slabost i ukočenost u nogama, otežano hodanje, problemi s mokrenjem ili senzorne promjene.
- Temeljitim fizičkim pregledom procijenit će se mišićni tonus, snaga, refleksi, koordinacija i senzorna funkcija, osobito u donjim ekstremitetima.
2. Krvni testovi:
- Mogu se provesti različite krvne pretrage kako bi se isključili drugi potencijalni uzroci simptoma i potražili specifični markeri povezani s TSP-om.
- Testovi mogu uključivati kompletnu krvnu sliku, brzinu sedimentacije eritrocita, C-reaktivni protein i serološke testove za infekcije poput humanog T-limfotropnog virusa tipa 1 (HTLV-1) i HIV-a.
3. Analiza cerebrospinalne tekućine (likvora):
- Može se izvesti lumbalna punkcija za prikupljanje cerebrospinalne tekućine (likvora) iz spinalnog kanala.
- Analiza likvora može otkriti abnormalnosti, kao što su povišene razine proteina, povećan broj bijelih krvnih stanica ili prisutnost oligoklonskih traka, što može ukazivati na upalu ili oštećenje središnjeg živčanog sustava.
4. Magnetska rezonancija (MRI) kralježnice:
- MR kralježnice, posebice torakalne regije, ključna je u dijagnosticiranju TSP-a.
- MRI može pokazati karakteristične lezije ili abnormalnosti u leđnoj moždini, kao što su upala, oteklina ili ožiljci, koji mogu utjecati na funkciju živaca.
5. Neurofiziološke studije:
- Elektrofiziološki testovi, kao što su elektromiografija (EMG) i studije vodljivosti živaca, mogu se provesti za procjenu funkcije perifernih živaca i mišića.
- Abnormalnosti u živčanoj vodljivosti ili mišićnim odgovorima mogu pomoći u razlikovanju TSP od drugih neuroloških stanja.
6. Biopsija:
- U nekim slučajevima može biti potrebna biopsija zahvaćenog živčanog tkiva kako bi se potvrdila dijagnoza TSP.
- Mali uzorak živčanog tkiva uzima se postupkom biopsije i pregledava pod mikroskopom kako bi se tražile specifične patološke promjene.
7. Molekularno testiranje:
- Molekularno testiranje, kao što je lančana reakcija polimeraze (PCR) ili sekvenciranje sljedeće generacije (NGS), može se provesti na uzorcima krvi ili likvora kako bi se identificirale genetske mutacije ili virusne infekcije povezane s TSP-om, kao što je HTLV-1.
Dijagnoza TSP-a temelji se na kombinaciji bolesnikovih simptoma, fizičkih nalaza, rezultata laboratorijskih pretraga i slikovnih studija. Multidisciplinarni pristup koji uključuje neurologe, specijaliste za zarazne bolesti i radiologe često je neophodan za točnu dijagnozu i liječenje tropske spastične parapareze.