Koliko adaptacija ima kaktus?

Kakti imaju nekoliko prilagodbi koje im pomažu da prežive u svom oštrom pustinjskom okruženju. Neke od najistaknutijih prilagodbi uključuju:

1. Debela, voštana koža:Vanjski sloj kaktusa obično je prekriven gustom, voštanom kožom. To pomaže u smanjenju gubitka vode transpiracijom, omogućavajući kaktusu da sačuva vodu.

2. Bodlje ili igle:Kakti su poznati po svojim bodljima ili iglama, koje služe u više svrha. Oni pružaju zaštitu od grabežljivaca i pomažu kaktusu zadržati vlagu smanjujući protok zraka oko postrojenja.

3. Stabljike vode:Kakti imaju specijalizirane stabljike koje su dizajnirane za skladištenje vode. Ove stabljike često su rebraste ili oblikovane, što im omogućuje da se šire i ugovaraju kako se voda apsorbira ili oslobađa.

4. Smanjeni listovi:Da bi se umanjili gubitak vode, mnogi kaktusi su smanjili lišće ili ih modificirali u bodlje. To pomaže u uštedu vode i sprječava pretjerano isparavanje.

5. Plitki korijenski sustav:Kakti imaju plitke korijenske sustave koji su se širili i omogućuju učinkovitu apsorpciju vode i hranjivih sastojaka iz tla, čak i tijekom kratkih kišnih događaja.

6. CaM (metabolizam Crassulacean kiseline):Kakci koriste CAM, jedinstveni oblik fotosinteze, kako bi se smanjio gubitak vode. Noću otvaraju svoje stomate kako bi apsorbirali ugljični dioksid, koji je pohranjen kao jabučna kiselina. Tijekom dana, kada su temperature veće, a gubitak vode značajnije, zatvaraju svoje stomate i koriste pohranjeni ugljični dioksid za fotosintezu.

7. Metabolizam Crassulacean kiseline (CAM):Kakti imaju specijalizirani oblik fotosinteze poznatog kao CAM (metabolizam Crassulacean kiseline). Cam omogućuje biljci da otvori svoje stomate noću, kada su temperature hladnije, a vlaga veća, da u atmosferi uzimaju ugljični dioksid. Ovaj ugljični dioksid se zatim pohranjuje kao jabučna kiselina. Tijekom dana, kada su temperature veće, a gubitak vode značajnije, stomata ostaje zatvorena, a pohranjena jabučna kiselina koristi se za fotosintezu bez gubitka puno vode.

8. Visoki sadržaj sluznice:Stabljike i listovi nekih kaktusa sadrže visoku razinu sluznice, želatinozne tvari koja pomaže zadržati vlagu i pruža dodatni kapacitet za skladištenje vode.

9. Epidermalno potopljena stomata:Mnogi kaktusi imaju stomate (pore na površini lista ili stabljike) koji su potopljeni ispod površine epiderme. To pomaže smanjiti gubitak vode kroz transpiraciju smanjujući protok zraka oko stomata.

10. Prozirna epiderma:Neki kaktusi imaju prozirnu epidermu koja omogućuje svjetlost da prodire dublje u biljno tkivo. To pomaže maksimizirati fotosintezu uz minimiziranje gubitka vode kroz lišće.

Ovo su samo nekoliko od mnogih adaptacija koje su kaktusi razvili kako bi preživjeli u svojim sušnim staništima. Svaka adaptacija igra ključnu ulogu u pomaganju ovih izvanrednih biljaka da napreduju u nekim od najoštrijih okruženja na zemlji.