Glavni cilj ribarstva u kulturi je povećati proizvodnju vodenih resursa i zadovoljiti rastuću potražnju za morskim plodovima. Ribarstvo u kulturi može ponuditi nekoliko prednosti, uključujući:
1. Kontrolirano okruženje:Ribarstvo u kulturi omogućava kontrolu različitih okolišnih čimbenika kao što su kvaliteta vode, temperatura i hranjenje, što može optimizirati stopu rasta i preživljavanja vodenih organizama.
2. Održivost:Ribarstvo u kulturi može pomoći u smanjenju pritiska na zalihe divljih riba pružajući alternativni izvor morskih plodova. Oni također mogu pridonijeti očuvanju prirodnih staništa i biološke raznolikosti smanjujući potrebu za velikim ribolovnim operacijama.
3. Učinkovitost i produktivnost:Ribarstvo u kulturi može postići visoku razinu produktivnosti i učinkovitosti optimiziranjem gustoće skladišta, praksi hranjenja i mjera kontrole bolesti. To može dovesti do povećanih prinosa i smanjenih troškova proizvodnje u usporedbi s tradicionalnim ribarstvom zarobljavanja.
4. godine opskrba:ribarstvo u kulturi može osigurati stalnu i pouzdanu opskrbu vodenim proizvodima tijekom cijele godine, bez obzira na sezonske varijacije u populaciji divljih riba.
5. Upravljanje bolestima:Ribarstvo u kulturi omogućava bolju kontrolu i upravljanje epidemijama bolesti, što može pomoći u sprječavanju širenja bolesti na divlje populacije.
6. Genetska selekcija:Ribarstvo u kulturi omogućava selektivno uzgoj i genetsko poboljšanje vodenih vrsta, što rezultira bržim stopama rasta, poboljšanom otpornošću na bolest i drugim poželjnim osobinama.
7. Kvaliteta i sigurnost proizvoda:Ribarstvo u kulturi može osigurati dosljednu kvalitetu i sigurnost proizvoda primjenom strogih mjera kontrole kvalitete i pridržavanjem propisa o sigurnosti hrane.
8. Ekonomske mogućnosti:Ribarstvo u kulturi može stvoriti mogućnosti zapošljavanja i pridonijeti lokalnim gospodarstvima, posebno u obalnim i ruralnim područjima gdje je ribolov primarni izvor sredstva za život.
Međutim, važno je napomenuti da ribarstvo kulture također može predstavljati izazove okoliša, poput potencijala za prijenos bolesti, zagađenja iz otpada akvakulture i upotrebe antibiotika i kemikalija. Stoga su potrebne odgovarajuće prakse upravljanja i propisi kako bi se osigurala održivost i odgovorno djelovanje ribarstva u kulturi.